Release date mađarskog filma “Balaton” na stranici Internet Movie Database (IMDb) sadrži samo jedan datum, državu i festival. Datum je 17. rujna 2026., država Hrvatska, a festival STFF. Da, dobro ste pročitali, “Balaton” je imao svjetsku premijeru na 31. Split Film Festivalu. Bio je to jedan od tri filma iz dugometražne konkurencije STFF-a koji su imali svjetske premijere (preostala dva su “Aydinlar: Where The World Ends” i “Chihiro | Akemi”).
Dobar je to “score” za Marina Renića i novu direkciju koja vodi STFF drugu godinu zaredom, a preuzela je festival od pokojnog Branka Karabatića. Pače, odličan. Karabatiću bi se vjerojatno svidio “Balaton”, mada on to možda “nikad ne bi rekao”, da parafraziramo Renića iz intervjua za “Slobodnu”. Ovo je jedan fini mali festivalski art film, svojevrsni mađarski odgovor na “Prije
svitanja” Richarda Linklatera.
Uvodni natpis podsjeća na to odakle je film dobio naslov. Jezero Balaton poetski je poznato kao “Mađarsko more”. Posrijedi je najveće jezero u središnjoj Europi, definirajući element mađarske hidrografije. Ime je jezero dobilo po slavenskoj riječi blato. Plitko je i lako se zagrije, što ga čini odličnim za plivanje i sportove. Popularno ljetovalište...
Kako Balaton izgleda ljeti vidimo u arhivskim snimkama koje kao da datiraju iz nekih boljih prošlih svršenih vremena, reklo bi se osamdesetih, a možda i iz devedesetih, kad je u kinima igrao “Before Sunrise”. Idiličnim arhivskim kadrovima jezera, moguće iz perioda kad je on bio dijete, redatelj Balázs Szövényi-Lux (r. 1990.) suprotstavlja prizore Balatona tijekom jedne zime u današnjem vremenu.
Tad Balaton izgleda daleko od turističke atrakcije. Mjesta oko jezera jezivo su prazna, kao da se dogodila neka apokalipsa ili, kako kaže ženski lik filma, “Možda su bacili atomsku bombu”. Upravo tad, usred zime, na Balatonu se preko “dating” aplikacije nalaze mladi mađarski student (Márton Patkós) i izbjeglica iz Ukrajine (Solomia Kushnir; ukrajinska Dijana Vidušin). Podjednako su usamljeni, a ona je tu u prolazu i ubrzo hvata vlak za Zagreb, odakle bi trebala negdje dalje.
Baš kao Jesse i Celine iz “Prije svitanja”, njih dvoje imaju ograničeno vrijeme zajedno – jedan dan. Pitanje je mogu li se povezati u tako kratkom vremenu, prije nego što im se putovi raziđu, tim više što se isprve ne slažu najbolje, a tu je i jezična barijera, tj. slabo se sporazumijevaju na engleskom.
Iako se radnja odvija u (ti)jeku rata u Ukrajini, Szövényi-Lux odbija pretvoriti priču u nekakav politički pamflet. Sjena rata se nadvija nad “Balatonom” (filmom i jezerom), ali ne toliko da proguta priču o (dis)konekciji mladih ljudi. Kad Ukrajinka vidi rampu obojanu u plavu i žutu boju, ona će reći “Ukrajinska zastava”. “Sve plavo i žuto je Ukrajina?”, pita je Mađar. “Za mene jest”, kaže ona.
Međutim, rekosmo, Ukrajina je u pozadini filma, a u prvom planu njih dvoje, njihova interakcija i razmišljanja, s daškom filmofilskoga. “Imam naglasak kao loši ljudi u američkom filmu”, govori Ukrajinka, iako je njezin engleski puno bolji od Mađarevog.
U jednom trenutku, kad vlak protutnja blizu njih, Mađar se prisjeti kako se zbog obližnje željeznice kino treslo kad su gledali filmove i nisu čuli Tobeyja Maguirea (pretpostavljivo je da je neki od njegova tri “Spider-Mana” bio na repertoaru). Ipak, Mađar traži pravu ljubav, ne “Disney love”, a ovaj film je sve samo ne diznificirana romansa – intimistička drama svedene i nerazmetljive, ali efektne režije koju kao da je osobno proživio redatelj rođen u Mađarskoj, živeći u Španjolskoj, Škotskoj i SAD-u.
Likovi imaju dvojbe, tište ih vlastiti problemi, a Szövényi-Lux preko svega toga prelama univerzalna pitanja (ne samo) mladih. “Bojim se da ne mogu osjećati kao što sam osjećala prije”, opaža Ukrajinka, što se nadovezuje na izjavu lika Joaquina Phoenixa u melankoličnom filmu “Ona”.
“Ponekad mislim da sam već osjetio sve što ću ikada osjetiti. I da odsad nadalje neću osjetiti ništa novo. Samo slabije verzije onoga što sam već osjetio”, rekao je Phoenix. Melankolija zaplavljuje kadrove mađarskog “Before Sunrise”, a Ukrajinka pri kraju filma zasvira gitaru kao Julie Delpy u “Prije sumraka”. Celine i Jessie s akcentom dobili su primjerenu odjavnu špicu. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....