L‘Oreal se našao u središtu velikog skandala u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Tvrtku je vodila bogata nasljednica Liliane Bettencourt, krajem osamdesetih znana kao "najbogatija žena na svijetu" i teška vrtoglave 44 milijarde dolara. Vremešna Liliane je u tom razdoblju bila i jedna od najbogatijih osoba na svijetu, među top 15 milijardera. Stvari su počele odlaziti kvragu kad je Liliane 1987. upoznala fotografa po imenu François-Marie Barnier.
Fotograf je unio živost u njezin sterilni život (vodio je u klubove itd.), za što je bio obilato nagrađen novcem, ali počeo je naveliko iskorištavati bogatašicu. Preciznije, Lilian je u njega uložila gotovo milijardu dolara i izgubila kontrolu nad svojim bogatstvom i L‘Orealom, nakon čega se domino efektom njezino carstvo koncem devedesetih počelo urušavati i pod teretom poreznih prijevara i nezakonitih političkih donacija predsjedničkoj kampanji Nicolasa Sarkozyja.
Pravo je čudo da smo na film o aferi koja je potresla Francusku morali čekati 30 godina. Taj film, "Najbogatija žena na svijetu" ("La femme la plus riche du monde"/"The Richest Woman In The World") imao je svjetsku premijeru u Cannesu 2025., izvan konkurencije, a u redovnu kinodistribuciju je stigao godinu kasnije, tako i hrvatsku.
Kao redatelj i koscenarist film potpisuje Thierry Klifa, koji obično angažira dive francuske/europske kinematografije poput Nathalie Baye ("I‘ve Been Waiting So Long"), Catherine Deneuve ("Family Hero", "His Mother‘s Eyes", "All That Divides Us") i Fanny Ardant ("Rachel‘s Game").
Za "Najbogatiju ženu na svijetu" Klifa je glavnu ulogu dodijelio Isabelle Huppert, a njegov film "kombinira elemente čiste fikcije sa subjektivnom vizijom o izvještavanim događajima". Bilo je ovdje štofa za epsku društveno-političku dokudramu o usponu i padu bogatašice s prstohvatom satiričke crne komedije "eat the rich" prefiksa, no Klifa je snimio lakonotniji film fokusiran na luksuz i pozicioniran negdje između melodrame, satire, farse i sapunice.
Dokudramski potencijal ostaje sveden samo na tzv. lažne intervjue s ključnim likovima i u kontrastu je s ostatkom filma koji je nerijetko destabiliziran i hrva se s melodramskim, satiričkim, farsičnim i sapuničastim tonovima, ali uvijek je u najmanju ruku gledljiv, zahvaljujući glavnim glumcima i njihovim sočnim ulogama.
Huppert nastupa kao titularna najbogatija žena na svijetu Marianne Farrère, supstitut za L‘Orealovu šeficu. Upoznajemo je kad je pitaju kako je, a ona odgovara "Isto kao i jučer, bojim se i sutra". Kroz dijaloge vidimo kakva je Marianne, tipa "Ja sam u kozmetici" i "Da sam htjela činiti dobro, postala bih bolničarka". Njezina kći Frédérique (Marina Foïs) nagovara je na intervju za utjecajan časopis "Selfish".
"Pokaži im da je najbogatija žena na svijetu ljudsko biće", predlaže ona, a Marianne na intervjuu govori da "bogat nije lijepa riječ"; "primjerenija je imućan". Tijekom intervjua ona upoznaje ekstravagantnog i slatkorječivog gay fotografa Pierre-Alaina (Laurent Lafitte) koji se kočoperi kao paun.
Bogatašica padne na njegov nekonvencionalni šarm i vulgarnost kao suštu suprotnost ljudima iz njezine konvencionalne okoline. Nije Marianne trebala reći "Amerikanci kažu ‘na vrhu si usamljen‘..." da lukavi, manipulativni fotograf prokljuvi bogatašicu i da se laskanjem uvuče u njezin život kako bi je mic po mic sve više iskoristio.
Ona to ne opaža, zavedena poput šiparice koja (nanovo) otkriva čari izlazaka i provoda nakon što je dugo godina vodila dosadnu, ispraznu egzistenciju. "Voljela bih da naše prijateljstvo ostane zapisano u povijesti", veli Marianne, nesvjesna da će se to i dogoditi, ali ne kako je ona očekivala, kad "gad najgore vrste" do kraja pokaže svoje lice.
Lafitte i Huppert imaju odličnu glumačku interakciju, zajedno su već glumili u filmu "Elle" velikana Paula Verhoevena, a oboje su zasluženo nominirani za francuskog Oscara – nagradu Cesar (on je nominaciju i potvrdio). Interakcija se odvija u scenografski, fotografski i kostimografski brižno rekreiranim buržujskim interijerima, s nekim uistinu impresivnim, naglašeno koloriranim kadrovima, kao kad Marianne sjedi za stolom, a iza nje je nadgleda uokvirena crno-bijela slika pokojnog oca od kojeg je naslijedila imetak.
Kadar je to koji svodi bogatašku usamljenost i izolaciju, tj. redateljevu satiru kao glavne stavke filma, a i potvrđuje glumačku veličinu Huppertice. Francuska glumica portretira Marianne kao iscrpljenu vampiricu koju će Pierre-Alain istovremeno napuniti i isprazniti. Ima smisla da je Huppert za idući projekt nakon "The Richest Woman In The World" odabrala vampirski film "The Blood Countess". ***
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....