Fraza "la petite mort" ili "little death" koristi se kao eufemizam za opisivanje kratkotrajnog razdoblja gubitka svijesti, omamljenosti ili dubokog duhovnog oslobođenja koje slijedi nakon orgazma. Usporedba orgazma s (malom) smrti potvrđuje vječnu konekciju između erosa i thanatosa.
Na tu povezanost oduvijek tipuju horor-filmovi, posebno slasheri, kao podžanr (ne)skrivene psihoseksualnosti. Podosta je znakovito da se slasherski negativac iz filma unutar filma "Tinejdžerski seks i smrt u kampu Miasma" ("Teenage Sex and Death At Camp Miasma") zove – Little Death.
Poklonici hororskih slashera, autorefleksivnih metafilmova i nadrealnih fantazmagorija dolaze na svoje u ovom biseru, prikazanom na Cinehill festivalu nakon svjetske premijere u Cannesu, koji stapa slasher klasik "Petak 13." i metahororsku "Novu stravu Wesa Cravena", "Sunset Boulevard", "Videodrom" i "Mulholland Drive", Charlieja Kaufmana i Davida Lyncha. Negativac i njegova horor-franšiza iz osamdesetih "Camp Miasma" predstavljeni su u odličnoj uvodnoj montaži.
Pratimo uspon i pad franšize preko novinskih isječaka, box-office izvještaja i kritika, videokaseta, "merchandise" igračaka..., od početnih hitova, kad se Little Death nametao kao jači od Jasona i Freddieja Krugera, do sunovrata franšize nakon beskrajnih nastavaka, uključujući i relokaciju na Manhattan i u svemir. Fanovi horora prepoznat će inverziju "Petka 13." i Jasona Voorheesa (prvi "Camp Miasma" također je izašao 1980.), uključujući manhattanski "Friday The 13th Part VIII" i svemirski "Jason X".
Little Death uglavnom ubija tinejdžere u kampu pokraj jezera, baš kao i Jason, samo što koristi koplje umjesto mačete, a njegova maska nije hokejaška, nego prije podsjeća na ubojičinu iz slashera "In a Violent Nature", iako ustvari izgleda kao stropna ventilacijska rešetka i u njoj bi filmofili mogli vidjeti i objektiv stare kamere, pa i prozorčić projekcijske kabine u kinu odakle snop svjetla seže na veliki ekran.
Jane Schoenbrun (r. 1987.) u uvodu bocka horor satiričkom oštricom, uključujući i pretjerane vodoskoke krvi, opisujući sve što posljednjih godina snalazi filmove strave i uopće stare serijale, posebno kad čujemo da je franšiza pretvorena u seriju i da slijedi "reboot" na "woke" način.
No, ljubav prema žanru opipljiva je u svakom kadru, kao i znanje, od otvorenog pozivanja na opskurni slasher "Sleepaway Camp" iz 1983. s motivom promjene spola, do rekreacije 35-milimetarske slike i depalmovskih "split diopter" kadrova, ovjekovječenih posebnim lećama za postizanje istodobne oštrine u prvom i drugom planu.
Štoviše, ovo je metafilmsko-autobiografski projekt za Schoenbrun ("We‘re All Going To The World‘s Fair", "I Saw The TV Glow"), a može to biti i za svakog fana horora neovisno o spolnoj orijentaciji. Glavni lik Kris, u izvedbi Hannah Einbinder, dođe kao supstitut za Schoenbrun kao "queer" filmašica, netko tko se proslavio na Sundance festivalu i sada radi "reboot" horor-franšize.
"Camp Miasma" je za Kris bio više od inicijacije u svijet (horor) filma – potaknuo je njezino seksualno buđenje nakon gledanja scene kad "final girl" heroina (Amanda Fix kao mlada Nastassja Kinski) u krupnom planu doživi uzvišeno prosvjetljenje i orgazam sagledavajući iz perspektive ubojice smrt dečka koji ju je netom razdjevičio.
Nešto slično vjerojatno se dogodilo i Schoenbrun tijekom VHS druženja s Freddyjem Krugerom u petom razredu osnovne, pa je "Tinejdžerski seks i smrt u kampu Miasma" orkestrirala kao svojevrsnu metanadogradnju filmova "Wes Craven‘s New Nightmare" i "Scream".
Dvojnost na relaciji eros i tanatos, uzdah zadovoljstva i vrisak straha, odnosno poistovjećivanje sa žrtvom i ubojicom, isprepleće se sa spolnom dualnosti, ali i pretapanjem zbilje i fikcije, sna i snomorice, nakon što Kris pronađe glumicu Billy (Gillian Anderson kao Norma Desmond, protagonistica "Bulevara sumraka") koja je u prvom "Campu Miasma" odigrala junakinju i povukla se iz javnosti, a rado bi je angažirala na tragu Jamie Lee Curtis u novoj "Noći vještica".
Billy živi u kampu gdje je snimljen prvi film i njih će ga dvije gledati na projektoru koji će trokirati u ključnoj sceni. "If it gets too real you can always turn it off" ("Ako postane previše stvarno, uvijek to možeš isključiti"), podsjeća Billy na krilaticu "Camp Miasme" otisnutu na VHS-u i dvojako značenjsku u ostvarenju alegorijske naravi, poticajnom za metainterpretacije zbog britkog komentara (horor) filmova o "mesu i tjelesnim tekućinama".
Zbivanja postaju previše stvarna, toliko da se Kris pretvara u "final girl" heroinu u bijegu pred ubojicom ("Mi smo film koji on montira, a ima završni rez"). Događa se to kad Schoenbrun izbriše granicu horora i realnosti, ako je ikad i postojala, tipujući na (o)sjećanje svakoga tko je gledao (horor) filmove sam u sitne sate i potom ih sanjao dok su mu/joj oni formirali identitet i pogled na svijet, transformirali ga/je kao osobu, zauvijek ostavši u oku.
Ključan prizor filma mogao bi biti kadar Kris kako gleda "Camp Miasma" okupana sjajem projektora koje kao da formira aureolu iznad njezine glave. Čini se kao da "Teenage Sex and Death At Camp Miasma" hororski parafrazira naslov prethodnog filma u režiji Schoenbrun "U sjaju TV ekrana", na koji se i tematski nadovezuje. I Saw The (Horror) Cinema Glow. **** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....