Razred postaje pozornica za napeti triler u “Genijalnoj prevari” (“Bad Genius”), kompulzivno gledljivom remakeu istoimenog tajlandskog filma iz 2017. s uporištem u istinitoj priči o skandaloznom varanju na testovima. Kao i njegov prethodnik Baz Poonpiriya, redatelj J.C. Lee subvertira žanr (srednjo)školske drame ili komedije.
Obično se u školi odvijaju komično-dramske priče o odrastanju, rijetko trileri. A “Genijalna prevara” je poprilično uzbudljiv triler kadar pisanje testa u učionici načiniti tenzičnim kao da je u pitanju provala u sef ili pljačka visokih uloga u pljačkaškom filmu.
Svatko tko se prisjeća napetosti prilikom polaganja školskih (može i fakultetskih) ispita ili upravo proživljava to iskustvo gledat će sa zanimacijom pa i na rubu stolice film koji zalazi u adolescentsku psihu.
Lee je prilagodio priču zapadnjačkoj publici, produbio karakternu dramu i ostavio jedan istočnjački lik da bude glavni. Ona je imigrantkinja Lynn (dojmljiva Callina Liang), genijalna srednjoškolka i najbolja učenica u razredu koja živi sa samohranim ocem (uvijek dobri Benedict Wong) dok on krpa kraj s krajem radeći u vešeraju, maksimalno posvećen njezinom obrazovanju.
Lynn odluči pomoći drugima na ispitima, najprije ih podučavajući gradivo, a potom i da prepisuju i varaju na testovima ispred nosa učitelja koji ih nadgleda i pritom ne budu uhvaćeni, u zamjenu za novac, potreban za školarinu za sveučilište Julliard.
Odmah u startu Lynn je postavljena kao lik primoran zbog ekonomske potrebe zaći u moralnu sivu zonu, dok su učenici koji to traže od nje bogataši, privilegirani tatini sinovi i kćerke prelijeni da zagriju stolice i uče kao svi drugi, poput Grace i Pata (Taylor Hickson, Samuel Braun).
Film se otvara citatom “Da je čast unosna, svi bi bili časni”, a Lynn s još jednim imigrantskim učenikom Bankom (Jabari Banks) pristaje na transakciju u stilu “bogatim učenicima ocjene, nama novac”. Jer, “sve je transakcija”, a “neka pravila ne treba slijediti ako je izvrsnost ono čemu težiš”, kako Grace natukne Lynn.
Razlike u klasama jasno su ocrtane i preseljene u sferu obrazovnog sustava. Taj sustav kao i svaki drugi često ne mari za potrebite, a u njemu bogati “uvijek pobijede”, za razliku od “onih koji imaju najviše na kocki”. Ne poseže Lynn za prijevarom da namiri unutarnju ovisnicu o adrenalinu i ona se lomi između pravog i krivog dok film propituje (njezine) etičke dileme i metriku uspjeha.
Realističnost lika s kojim se mnogi mogu poistovjetiti zaslužna je da film ostaje prizemljen i osoban kad u drugoj polovici triler bude potenciran do krajnjih granica. Naime, od početnih “poduka iz klavira” s pokretima prstima kao kodovima za rezultate testa operacija prepisivanja širi se na međudržavnoj razini i postaje rizična partija enormno visokih uloga.
Više nije samo “ono s klavirom”, već je u igri vremenska razlika, šifrirane olovke i poruke preko mobitela. Pretjerano? Malčice da, ali toliko je opipljivo tenzično da je gledatelj spremno uvučen u priču kao u najboljim “heist” filmovima. Kamera, montaža i glazba skladno potenciraju napetost koju redatelj kuha u ekspres loncu. “Bad Genius” je dosad najnapetiji triler godine.