‘Čudovište‘: Rašomon djetinjstva

Dopuna recenzije "Brokera" iz listopada 2023. sadržavala je informaciju kako Hirokazu Koree-eda ima novi film "Monster", uz izraženu nadu da ćemo ga također gledati u našim kinima u dogledno vrijeme. Trebalo je proći nešto manje od godinu dana kasnije da se nada ostvari, ali najvažnije da se ostvarila.

Bila bi grehota da je "Čudovište ("Kaibutsu"/"Monster") preskočilo izlazak pred hrvatske filmofile i poklonike Koree-ede kojima bi se moglo zavući u srce i ispasti jedan od favorita s kinorepertoara tekuće godine i filmografije japanskog redatelja ("Nitko to ne zna", "Kakav otac, takav sin", "Poslije oluje", "Obiteljske veze").

Svakako to jest autoru ovih redaka. Naoko je "Čudovište", po naslovu, drukčiji Koree-da, ali japanski filmaš, specijaliziran za ljudske, obiteljske (melo)drame, nije najednom probudio u sebi Joon-ho Bonga i snimio žanrovski "monster movie" a la "Domaćin" ili neki čudovišni horor.

"Monster" je i dalje dobrim dijelom film o familiji i bit će familijaran Japančevim fanovima. No, određeni odmak je napravljen u odnosu na redateljeve recentne filmove i uopće.

"Čudovište" označava Koree-edin povratak u matični Japan nakon izleta u Francusku i Južnu Koreju ("The Truth", "Broker"), a to je i njegov prvi film nakon debija "Maborosi" iz davne 1995. za koji nije sam napisao scenarij, već ga je režirao prema predlošku scenarista Yūjija Sakamota, nagrađenog u Cannesu. Konačno, "Monster" je i nesvakidašnji primjerak Koree-edina filma razbijene naracije.

Kod njega su obično obitelji razbijene, ne i naracija koja ovdje ima rašomonsku strukturu u čast klasiku Akire Kurosawe, višestruko primjenjivanu u različitim žanrovima ("Hrabrost ratnika", "Heroj", "Ubojite namjere", "Sluškinja"), ali rijetko u ovakvom tipu ostvarenja. Koree-eda pripovijeda istu priču iz tri različite perspektive, mijenjajući očište i pogled (filma, gledatelja) na jedan događaj u potrazi za odgovorom što se zapravo dogodilo, tj. istinom kao takvom.

Nakon hipnotičkog prizora zgrade u plamenu, upoznajemo dječaka iz petog razreda osnovne škole Minata (Soya Kurokawa) i njegovu samohranu majku Saori (Sakura Ando; "Shoplifters", "Godzilla Minus One"). Majka ubrzo opaža da nešto nije u redu sa sinom. Odrezao je kosu, izgubio tenisicu, jedne večeri nije došao kući, a kad ga je pronašla pokraj napuštenog tunela i povezla doma iskočio je iz auta u pokretu.

"Je li se nešto dogodilo u školi?", pita zabrinuta majka i otkrije da je učitelj Hori (Eita Nagayama) rekao Minatu da ima svinjski mozak i nazvao klinca čudovištem, kao i da ga je ozlijedio. Ravnateljica škole (Yūko Tanaka) ističe da je sve nesporazum i da Hori nije udario Minata, iako je bilo kontakta.

Narativno gledište majke prebacuje se na učitelja i baca sjenu sumnje na prethodne događaje, a potom na Minata i njegovo (ne)prijateljstvo sa senzitivnim učenikom iz razreda Yorijem (Hiiragi Hinata), žrtvom zlostavljanja u školi i kod kuće (dječakova oca glumi Shido Nakamura), nakon čega se polako otkriva slož(e)nost njihova odnosa i stvari postaju jasnije unatoč dvoznačnom, varljivom kraju koji lomi ili sastavlja slomljeno srce.

Naracija prepuna detalja sjajno je konstruirana, kao i drama likova, naročito onih dječjih u čije osobne svjetove i istine Koree-eda ulazi tiho, režirajući vjerojatno najdelikatniji, najkompleksniji i najemotivniji film karijere, savršeno ozvučen nježnom, eteričnom glazbom nedavno preminula skladateljskog velikana Ryuichija Sakamota ("Posljednji kineski car", "Povratnik") kojemu je ovo zadnji "score" u karijeri.

Ne samo da Koree-eda dolazi jako blizu složene emocionalnosti melodrame "Close" Lukasa Dhonta, nego je čak i nadmašuje zahvaljujući strukturi. Rašomonski narativ miješa subjektivnu i objektivnu realnost u potrazi za istinom kroz labirint tajni i laži, oslikavajući fragilnost i slojevitost djetinjstva, sve ono što djeca kriju u svojim unutarnjim svjetovima i ne smiju naglas reći. Dječje srce je tunel tajni i djeca posežu za lažima tražeći u njima obrambeni mehanizam od svijeta odraslih. To je prava istina "Čudovišta".