Glumila je doslovce do samog kraja života i posljednji nastup imala prošle godine (”The Miracle Club”)... S tim riječima privodio se kraju ”in memoriam” dvostrukoj oskarovki Maggie Smith. Niti mjesec dana kasnije, na HBO Maxu se premijerno pojavio film spomenut u zagradama, ”Klub čudesa” ili ”The Miracle Club”.
”Klub čudesa” ostat će zabilježen kao posljednji u bogatoj karijeri velike engleske glumice. Samim time, mali film ima nešto veću težinu i gleda se drukčijim očima nakon njezine smrti nego što bi se gledao da je još uvijek Maggie živa. Smith je uobičajeno odlična, ali njezina ionako srceparajuća uloga posebno je dirljiva iz današnje perspektive.
Njezin lik Lily Fox, vremešna kućanica iz konzervativnog ”working class” predgrađa Dublina šezdesetih godina prošlog stoljeća, ne može preboljeti smrt sina i kao da preispituje cijeli život iznutra dok prema van priželjkuje put u Lourdes u potrazi za nekim čudom.
”Bog me kaznio što ga je tako odveo. Cijeli život želim tamo, prilike mi bježe”, govori Lily, a Maggie baš nekako duboko proživljava te riječi. S Lily u Lourdes želi poći i njezina najbolja prijateljica Eileen Dunne u tumačenju još jedne oskarovke Kathy Bates koja je najavila odlazak u mirovinu pa bi u tom slučaju i njoj ”The Miracle Club” mogao biti jedan od posljednjih filmova.
Nakon što je Eileen otkrila kvrgu na dojki, za nju je odlazak u Lourdes pokušaj čudotvornog ozdravljenja. U igri za put je njihova znatno mlađa prijateljica Dolly Hennessy (Agnes O’Casey) čiji sin (Eric Smith) ne može govoriti. ”Ondje se događaju čuda, možda će progovoriti”, nada se Dolly.
Dakle, svakoj od njih treba neko čudesno izliječenje duše ili tijela, zato su se prijavile za natjecanje talenata u mjesnoj župi s prvom nagradom u vidu hodočašća u Lourdes. Na putu za Loures pod vodstvom svećenika Dermota (Mark O’Halloran) pridružit će im se i Chrissie Ahearn (za Oscara triput nominirana Laura Linney), kćerka Lilyne i Eileenine pokojne prijateljice, koja se vraća nakon dužeg izbivanja iz zajednice, odakle je pobjegla jer je zbog nečega postala predmet osude lokalaca.
Putovanje je emotivnog i duhovnog tipa, poprilično predvidljivo, ali i ”feel good” ugodno zahvaljujući glumicama, najzaslužnijima da se ”Klub čudesa” opire etiketi TV filmića za nedjeljno popodne, uz fotografiju Johna Conroyja koja fino oslikava Irsku sa svim ljepotama zelenih krajobraza i stvara ugođaj male, zatvorene zajednice gdje svi znaju sve o svakome.
Redatelj Thaddeus O‘Sullivan prožima zbivanja humorom da razvedri staromodnu sentimentalnu melodramu, najviše u pogledu muškaraca ostavljenih kod kuće (Eileenina supruga glumi Stephen Rea) i nesnalažljivih u kupovini, kuhanju i mijenjanju pelena bez žena.
Eileen i ekipa pronalaze neovisnost u odluci da se otisnu na put, ali sve je to uglavnom izvedeno suptilno, bez povišenih tonova. Jer, poruka jest da se u Lourdes ne dolazi radi pronalaska osobnih čuda nego ”zbog snage kad čuda nema”. Svaka žena će pronaći snagu tijekom puta u Lourdes, posebice nakon što se zbliže i skuže da nema smisla biti ozlojeđen zbog prošlosti. To je njihovo čudo.