Na proslavi 25. godišnjice mature pala je u nesvijest: kad je otvorila oči dobila je priliku ispraviti greške prošlosti

Peh, i to dvostruki, pratio je u vrijeme izlaska film "Peggy Sue se udala" ("Peggy Sue Got Married", 1986.). Bio je to nesvakidašnji projekt redatelja Francisa Forda Coppole koji je tijekom osamdesetih, nakon financijskog kraha "Jednom iz ljubavi", muku mučio snimiti novo remek-djelo, nešto poput "Kuma I&II", "Prisluškivanja" i "Apokalipse danas" iz sedamdesetih.

Coppola je, usto, radio dominantno muške filmove (sjetimo se i "Autsajdera"). Izuzev "One From The Heart", muškarci su u njegovim pričama vodili glavnu riječ, a žene nekako uvijek ostajale u drugom planu, poput Diane Keaton i Talije Shire u "The Godfather I&II". U filmu "Peggy Sue se udala" stvar je obratna – žena je u centru radnje.

Drugi peh tiče se tajminga: kao što je pala u sjenu Coppolinih slavnih filmova, "Peggy Sue" je imala i tu nesreću da se pojavila u kinima godinu poslije megahita "Povratak u budućnost" Roberta Zemeckisa s kojim dijeli tematiku putovanja kroz vrijeme, iz sadašnjosti u prošlost. Titularna protagonistica vraća se četvrt stoljeća unatrag, iz 1985. u 1960., dok se Marty McFly (Michael J. Fox) iz iste godine vratio u 1955.

No, iako može tako djelovati, "Peggy Sue Got Married" nije ženska verzija "Back To The Future", prije – njegova inverzija, svojevrsni "Budućnost u povratku", ne "Povratak u budućnost", ali svejedno podatna za vremeplovni "double bill". Ako zamislite kako bi izgledalo da se Martyjeva mama Lorainne (Lea Thompson) vratila iz 1985. u 1955. u tinejdžerske godine, to bi već bio film približan "Peggy Sue".

Podsjetimo se, Marty je otputovao u prošlost kao tinejdžer i tamo upoznao roditelje, buntovnu mamu i traljavog tatu, kao svoje vršnjake, pri čemu mu se (subverzivno i edipovski provokativno) buduća majka nabacivala. A u prošlost je otputovao DeLoreanom kao automobilističkim vremplovom, uz dodir hollywoodske čarolije i specijalnih efekata (munje itd.) jer "Back To The Future" je nominalno bio komični SF blockbuster.

Ničega od toga nema u "Peggy Sue se udala" – vremeplova, munja, efekata. Bivša kraljica maturalne večeri Peggy Sue (izvanredna Kathleen Turner) vraća se u prošlost nakon što padne u nesvijest na proslavi 25. godišnjice mature. Kad otvori oči, Peggy je transportirana natrag u 1960., ali tu je zgodna kvaka – ona je i dalje odrasla, zrela žena s životnim iskustvom u tijelu tinejdžerice, čime film graniči s "body swap" komedijom.

Roditelji i vršnjaci doživljavaju je kao tinejdžericu, no Peggy i gledatelji znaju koja je situacija. Kao i "Povratak u budućnost", "Peggy Sue Got Married" promatra prijašnju epohu satiričkim i nostalgičnim očima, ali i feminističkim, toliko da je "Pleasantville" iz 1998. s Reese Witherspoon nemalo inspiriran ovim filmom.

Sentimentalniji no inače, Coppola je probudio Franka Capru u sebi ("Divan život") pitajući se preko Peggy Sue "što bi bilo kad bi bilo" i "bismo li sve ponovili kad bismo mogli", pozicionirajući film između pametne (romantične) komedije i emotivne melodrame. "Da sam znala onda što znam danas, postupila bih drukčije", razmišlja Peggy Sue i to je moto filma.

Ona se u sadašnjosti razvodi od supruga Charlieja Bodella (Nicolas Cage) nakon njegove afere, a u prošlosti kao da, barem za nju, iznova započinju vezu koja je dovela do braka i zajedničke budućnosti. Turner je bila u naponu nakon "Tjelesne strasti i "Lova na zeleni dijamant" pa s lakoćom nivelira cageovski povišenu glumu Coppolinog nećaka (pojavio se u "The Cotton Club" i "Rumble Fish") uživljenog u ulogu tinejdžera šezdesetih, mada njegov lik ispod frajerstva ustvari skriva mladenačke nesigurnosti.

Ključna scena odvija se u automobilu, kad je Peggy Sue ta koja želi voditi ljubav s Charliejem i "ići do kraja", a on nervozno ustukne. "To je muška rečenica", notira Charlie, začuđen njezinom naglošću, nesvojstvenom za ženu šezdesetih. Scenarij je pisala i ženska ruka – Arlene Sarner, supruga (ko)scenarista Jerryja Leichtlinga koja je u službi priče efektno uposlila frazu da žene sazrijevaju brže od muških.

Sarner i Leichtling su rođeni krajem četrdesetih, dakle sami su bili tinejdžeri u šezdesetima i maštali o ponovnom proživljavanju tih godina jer "to je najbolje vrijeme tvog života", kako majka podsjeća Peggy Sue, uz dodatak "Nemoj pokušavati tako brzo odrasti".

"Zaboravila sam da si ikada bila ovako mlada", Peggy Sue kaže mami. Interakcije s roditeljima i bakom katarzične su za nju i gledatelja koji bi rado opet, bar nakratko, vidio svoje bližnje kojih više nema. Scena kad Peggy Sue nanovo čuje bakin glas preko telefona daje veće značenje filmu koji doseže tanku granicu između maštarije i sjećanja, sadašnjosti i prošlosti. "Peggy Sue se udala" je pravi "blast from past". ****