Legende kažu da je bio poklon bogova ljudima, ali njegova ljepota je iskvarila čovjekovo srce i ubrzo je postao predmet žudnje i sporova: Koh-i-Noor, - jedan od najvećih brušenih dijamanata na svijetu, težak 105,6 karata danas je dio zbirke krunskih dragulja Ujedinjenog Kraljevstva ali rijetko ga nose, piše National Geographic. Neki ga nazivaju i - Kohinoor.
Dijamant se trenutno nalazi u kruni pokojne kraljice majke Elizabete, a nosila je tu krunu na vlastitoj krunidbi i krunidbi svoje kćeri, Elizabete II. Na zadnjoj krunidbi, kralja Charlesa III i kraljce Camille nije viđen - korištene su druge krune. Koh-i-Noor navodno donosi prokletstvo vladarima (osobito muškarcima) a kraljica Viktorija nosila ga je samo u obliku broša.
Кoh-i-Noor (ili "Planina svjetlosti") je nekada bio ugrađen u Paunovo prijestolje na kome su sjedili mogulski carevi Indije. Vjeruje se da je ova azijska zemlja mjesto porijekla originalnog 186-karatnog dijamanta, a otud je i njegov "brat blizanac", dijamant po imenu More svjelotsti ili Darya-ye Noorom.
Povijest Koh-i Noora je protkana legendama,pričama o nesrećama, ratovima i smrtima.
U početku je bio veličine kokosovog oraha i pronađen je na obali rijeke. Tada je prvi put obrađen. Navodno je sve bilo u redu dok je bio skriven u kipu jedne božice - a tu tajnu su znali samo vladari - ali, nakon invazije na Mogulsko carstvo sredinom 18. stoljeća prijestolje je kao dio ratnog plijena preoteo je perzijski car Nader Šah. Zaveden ljepotom dijamanta, vadi ga iz trona i daje mu svoje ime, a on od tog trenutka prelazi iz ruke u ruku mnogih vladara - sve dok na kraju nije stigao među plemiće kraljevske dinastije Punjaba u Indiji.
Povjesničari tvrde da se dijamant koji sa sobom nosi prokletstvo spominje u mnogim drevnim hinduističkim tekstovima, iako se danas ne može pouzdano tvrditi da je u pitanju Planina svjetlosti:
Tekst "onaj koji posjeduje kamen posjedovat će svijet, ali i sve njegove nesreće. Samo Bog ili žena mogu ga nositi bez straha" može se odnositi i na neki drugi dragulj.
Ipak, s vremenom se pojavila priča da dragulj sa sobom nosi i određeno prokletstvo - u čijim god rukama se našao taj je ubrzo ostajao bez vlasti a neki od vladara koji su ga ljubomorno čuvali su i okrutno ubijeni.
Članovi Britanske istočnoindijske kompanije nakon oduzimanja dijamanta od indijskih vladara kao odštetu za ratove sredinom 19. stoljeća predaju Planinu svjetlosti kraljici Vikotriji. Zanimljivo je da je on prema mišljenju njenog muža princa Alberta bio previše robustan, pa je naredio da se obradi i ugradi u broš, što je dovelo do toga da on danas teži "samo" 105 karata.
Međutim, ni ona ga nije rado nosila.
Nakon smrti kraljice Viktorije ugrađen je u krunu namjenjenu kraljici Aleksandri, supruzi kralja Edvarda VII, 1902. godine, a potom i u krune kraljice Marije i kraljice majke Elizabete što je dodatno podgrijalo legende o kletvi i vjerovanju da ga samo žene mogu nositi bez posljedica.
Još za vrijeme vladavine kraljice Elizabete II, Indija je tražila da se oteti dijamant vrati. Britanija se o taj zahtjev oglušila, kao i na prijedloge da se izreže u nekoliko dijelova i podijeli zemljama kojima je nekada pripadao.