Bivša zvijezda ukrala je pjesmu čovjeku koji pjeva na vjenčanjima i pretvorila je u hit: on je napisao za svoju kći...

Traganje za glazbenim snovima okosnica je filmova irskog redatelja Johna Carneyja. Takoreći svaki Carneyjev srcolomni, sretno-tužni melodramski film od “Jednom” naovamo ima sanjarske likove (ulični svirači, mlada kantautorica, tinejdžer s bendom) i stvara audiovizualnu magiju.

U(z) Carneyjeve filmove i njihovu glazbu lako je zaljubiti se. To je čovjek koji živi (za) film i glazbu, pronalazeći u njima emociju i katarzu, a često i angažira glumca Jacka Reynora te prave pjevače, od Adama Levinea do Nicka Jonasa ili čak djecu glazbenika kao što je Bonova kći Eve Hewson.

Kao pjevač/basist Carney je imao svoj rock bend i onda postao filmaš. Teško da u posljednjih 20 godina postoji redatelj koji bolje spaja pokretne slike i note. “Once”, “Begin Again” i “Sing Street” tri su podjednako sjajna filmsko-glazbena bisera i doista je teško odabrati najbolji među njima.

Nakon serije “Modern Love” i filma “Flora and Son”, “Rock balada” (“Power Ballad”) vrlo je blizu tituli Carneyjeva četvrtog bisera, a zasvirao je u kinima na desetu, odnosno dvadesetu obljetnicu “Raspjevane ulice” i “Jednom”. U svakom kadru se vidi (i čuje) da iza kamere “Rock balade” stoji Carney, od Reynora u jednoj od uloga, do uličnog svirača u Dublinu kako pjeva divnu, Oscarom pozlaćenu pjesmu “Falling Slowly” iz “Once”.

Ipak, u ovom filmu Carney se bavi i pop-rock glazbom kao (nemilosrdnim) biznisom, odlazeći korak dalje u odnosu na “Pjesmu koja život znači”/”Begin Again” i pronalazeći novu svježinu. Glavni lik je ovaj put sredovječni Rick Power (Paul Rudd, možda nikad bolji), pjevač/gitarist benda za svadbe Bride and Groove, a važan sporedni Danny Wilson, bivša boy-bend zvijezda (kao i njegov tumač Jonas) s ne pretjerano uspješnom samostalnom karijerom.

Ricka upoznajemo tijekom zgodne montaže vjenčanja na kojima kao “ljudski juke-box” izvodi prepjeve poznatih hitova. Doznajemo da se Rick, Amerikanac, skrasio u Irskoj sa suprugom Rachel (Marcella Plunkett) i tinejdžerskom kćerkom Ajom (Beth Fallon), kao i to da je imao kantautorske aspiracije i snove, ali se posvetio obitelji i nije ostvario karijeru, već radi kao “wedding singer” poput Adama Sandlera u “Ludim vjenčanjima”.

Možda baš zato Rick smatra da je “rock mrtav” ili da je “bio bolji u naše doba”, te da se pop-glazba proizvodi isključivo za tinejdžere. Tijekom nastupa na jednom vjenčanju Rick upoznaje Dannyja i zajedno izvedu “I Wish” Stevieja Wondera. Potom Danny pozove Ricka u svoj raskošni dom i njih dvojica glazbeno “kliknu” i uz nekoliko piva počnu svirati.

“Predobar si za taj bend”, Danny kaže Ricku nakon što je bio pun glazbenih ideja i otkrio mu svoju vrlo osobnu pjesmu kojom se “poigrava godinama” – “How to Write a Song (Without You)”. Naslov “Kako napisati pjesmu (bez tebe)” ispada ironičan. Jer, Danny je nekoliko mjeseci kasnije “napisao” pjesmu bez Ricka. Odnosno, pretvorio je njegovu pjesmu u vlastiti hit i napravio “comeback”, postigavši još jednom slavu onako kako Rick nije nikad uspio.

Kad Rick konačno kontaktira Dannyjeva menadžera (Reynor) i kaže da je pjesma ukradena, tj. da je on (ko)autor, ovaj mu zaprijeti odvjetnicima itd., nakon čega s najboljim prijateljem i članom benda za vjenčanja Sandyjem (Peter McDonald) odluči odletjeti iz Dublina u L.A. i vidjeti se s njime oči u oči dok mu se privatni život raspada.

Dvojako naslovljeni “Power Ballad” (Rickovo prezime) tada koketira s komedijom, zahvaljujući Sandyju, ali Carney se bolje osjeća unutar melodrame i odlično postavlja glavni lik kojeg opet pere ono što je moglo biti, pretvarajući film u priču o propuštenim prilikama i nedosanjanim snovima. 

“Da sam potpisan na toj pjesmi, to bi mi promijenilo život”, tvrdi on i sigurno je u pravu. Carney ne demonizira Dannyja i ne oslikava ga kao isključivog negativca (“Misliš da je lako pretvoriti pjesmu u hit?”), ali sugerira da je – ne samo glazbeni – biznis tako postavljen u bezdušnom eksploatacijskom kapitalističkom svijetu, gdje veliki na ovaj ili onaj način iskorištavaju male za masovnu potrošnju.

Naime, Rick je napisao pjesmu za svoju kćerku i ta pjesma će doživjeti paralelnu trostruku izvedbu u završnici i donijeti emotivni krešendo “Rock baladi”. U slučaju da možda nećete pjevušiti “How to Write a Song (Without You)” nakon izlaska iz kina kao “Falling Slowly”, svakako biste mogli biti zahvalni Carneyju na malom ljudskom filmu u sezoni velikih blockbustera. ****