Kakva kinovožnja od filma! Južnokorejski "Dobro došli u Hope" ("Hope") uspijeva dosegnuti četvrtog "Pobješnjelog Maxa" u pogledu čiste, gole akcije i akcijske kinetike. Redatelj "Dobrodošli u Hope" Na Hong-jin, poznat po akcijskim trilerima "Tragač" i "Žuto more" te hororu "Došljak", kao da je želio izazvati Georgea Millera u orkestraciji akcije.
Cijeli "Hope" je praktički jedna velika, produžena akcijska potjera poput "Mad Max: Fury Road", razbijena na dvije scene, s kratkim predahom između. Nakon nekih desetak minuta Hong-jin ubacuje u višu brzinu i ne diže nogu s gasa gotovo sve do kraja prve polovice filma koji miješa akciju, SF, horor i "monster movie".
Unutar tih deset minuta upoznajemo ključne likove – fiktivnog – zabačenog ribarskog sela Hope Harbor, šefa policije Bum-seoka (Hwang Jung-min; "The Wailing") i njegova rođaka lovca Sung-kija (Zo In-sung). Lovac nalijeće na masakriranog bika nasred sporedne ceste kad krene u lov i prijavi to policiji. Tragovi kandži na biku su golemi, nije ga dohvatio medvjed, prije tigar.
Kako tvrde neki lokalci, tigar zna doći iz Sjeverne Koreje u Južnu, i to preko minskog polja i bodljikavih žica, iako se ispostavlja da je to patka i tu postaje jasno da će Hong-jin uposliti crni humor i podtekst tijekom akcije, baš kao Joon-ho Bong u "Domaćinu", posljednjem velikom južnokorejskom filmu o čudovištu iz 2006. godine.
Hope Harbor je selo u kojem mahom žive stariji ljudi, a smješteno je nedaleko demilitarizirane zone. Kad počne akcija, u oko upada natpis "Zaštitimo domovinu od infiltracije", kao i to da žitelji gradića imaju goleme zalihe vatrenog oružja kojih se gotovo ne bi postidio ni jedan Rambo ili John Matrix u "Komandosu". Na takve će ljude nalijetati policajac kad se vrati u selo i Hong-jin njegovu priču račva s rođakovom, koji s drugim lovcima odlazi u šumu pronaći "tigra".
Da se ne radi o tigru, policajac će ubrzo shvatiti po režijski i kamerno (snimatelj Hong Kyung-pyo) sjajno orkestriranom kaosu. Kuće se ruše, automobili lete zrakom kao da su igračke, ljudi su rastavljeni na proste faktore... Hong-jin se ugleda u Stevena Spielberga, Ridleyja Scotta i Johna McTiernana u "Raljama", "Alienu" i "Predatoru" pa dobrih 40-ak minuta ne otkriva izgled monstruma, stvorenja koje "nije zajebancija". Samo čujemo vriskove i riku u daljini, a vidimo razmjere destrukcije "ogromnog jebenog čudovišta", nalik pustošenju tornada. Taj prvi dio filma je upravo fenomenalan u građenju akcije, misterije i tenzije, s povremenim satiričkim ubodima spram hollywoodskih blockbustera ovog tipa ("Nalik je dinosauru?").
Pojava monstruma oko 45. minute je razmjerno razočaranje zbog neuvjerljivog CGI-ja, ali ono je kratkog vijeka jer Hong-jin impresivno uvodi u priču mladu policajku Im Sung-ae (Jung Ho-yeon iz "Igre lignje") kao rasnu akcijsku heroinu naoružanu strojnicom s tromblonom, poput Dutcha u "Predatoru". Sung-ae spašava Bum-seoka, mitraljirajući po monstrumu u akcijskom usporenom pokretu i onda vozi policijski automobil tako brzo i žestoko da bi joj "Fast & Furious" ekipa rekla da ubaci u nižu. No, za razliku od Vin Diesela i ekipe, junaci ovog filma su obični ljudi, nekompetentni, puni mana, a iz njih Hong-jin izvlači humor, otprilike kao Zach Cregger u novom "Resident Evilu", koji posjeduje sličnu akcija/komedija energiju.
Bum-seok ulijeće u film kao faca sa sunčanim naočalama po mjeri "Top Guna" i "Kobre", ali skida ih i puše, kukumače i boji se dok hvata čudovište. Drugi likovi su još prepoznatljivije ljudski, primjerice starčić koji otkriva Sung-ae da čudovišta ima još ("... nije samo jedno..."), pričajući priču o susretu s njima u šumi kad mu je bila sila za veliku nuždu.
Njegova priča je "puna detalja" u urnebesno komičnoj sceni da bi i Quentin Tarantino bio ljubomoran na taj monolog (na pamet pada npr. "zlatni sat" iz "Paklenog šunda"). A dodatne ilustracije radi jedan od lovaca notira "Nikad nisam bio u zrakoplovu, sad sam u svemirskom brodu". Da, ispostavlja se da su čudovišta alieni i da je njihov krvavi pohod izazvao čovjek. Druga polovica filma pretvara se u neujednačeni spoj "Predatora", "Prometeja" i "Avatara" (zanimljivo, jednog od aliena glumi Michael Fassbender; "Prometheus"). Efekti izvanzemaljaca kvare dojam s obzirom da redatelj više ne škrtari na njihovoj pojavi, a i akcija postaje prolongirana i pomalo repetitivna, sastavljena od hvatanja aliena po šumi ili bježanja od njih.
Film u trajanju od predugih 160 minuta prekasno načinje mitologiju izvanzemaljaca i ostavlja kraj otvorenim za nastavak, što na trenutke djeluje parodično, kao da redatelj zapravo ironizira hollywoodsko franšiziranje, posežući upravo za tim. Ipak, "Dobrodošli u Hope" rijetko gubi momentum, a režija je toliko impresivna – pravi "masterclass" akcijske kinematografije – da ne treba biti prestrog. Nešto poput "Hope" ne viđa se svakog dana u kinu. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....