StoryEditor
ObiteljODGOJNI RECEPTI

Jeste li svjesni koliko greške koje radite ujutro loše utječu na djecu? Ugledni pedagog otvara oči: Nisu sretni kad imaju sve, ovo je ključno...

Piše Marko Juhant, specijalni pedagog
19. siječnja 2020. - 19:25
Ilustracija/Shutterstock

"Dijete nije sretno kada ima sve, nego kada obavi zadatak, koji je težak!", tvrdi Marko Juhant, poznati slovenski pedagog s bogatim iskustvom s poremećajima ponašanja i ličnosti.

Svoja iskustva i spoznaje iz svakodnevnog rada s djecom i konkretnim primjerima prenosi učiteljima, roditeljima i djeci.

Inače je autor 14 knjiga o odgoju koje su u Sloveniji uspješnice. Između ostalog on poručuje da "djeca trebaju granice, red, iskustvo i našu ljubav", a dužnost roditelja je da odgajaju djecu s uputama, zabranama i zapovjedima.

Neovisno o tome sviđa li se to djeci ili ne. Dakle, odgoj je, kaže on, unaprijed osuđen na "borbu", a najveći problem današnjeg odgoja je to što želimo da djetetu sve bude lako.

Juhant savjetuje kako postupiti u određenim situacijama, s kojima se susreću gotovo svi roditelji tijekom odrastanja njihove djece.

Buđenje i ustajanje za vrtić

Rp./ Dijete se budi s alarmom, ali ustaje tek kad dođete po njega

Djecu od malena treba naučiti da se bude u određeni sat. Pazite, predškolsko dijete će se probuditi samo uz pomoć budilice, ali neće ustati. Ono se budi i čeka da uskoro u sobu dođe jedan od roditelja, s tim da dijete po hodu, zvuku ključanice i drugim navikama roditelja pogađa tko dolazi. Kad vas ugleda, otkriva tko je.

Rezultat očekivanja je gotovo uvijek isti - širok, sretan osmijeh. Dakle, ujutro imate u krevetu dijete koje je zaista vaše sunce, ono doslovno sjaji kad vas vidi. Dijete sudjeluje u oblačenju i odlasku u vrtić, jer vidi da se i vi radujete njegovom dobrom raspoloženju.

Drugačije je u obiteljima u kojima dijete probudite u zadnjem trenutku, kad ste i sami u vremenskoj stisci. Dijete osjeća da ste oklijevali jer ga morate izvući iz toplog kreveta, a on reagira u skladu s tim - nervozno je, pravi se da spava, ne sudjeluje.

Da biste koristili ovaj pristup, dijete trebate probuditi dovoljno rano i s vašim drugačijim stavom prema ustajanju. Postoji samo jedan način da to učinite - da budete sigurni da se vaše dijete dovoljno naspavalo.

Ali za to bi uvečer trebalo krenuti u krevet dovoljno rano, što vam možda ne uspijeva. Ovako se vrtite u začaranom krugu, a nakon takvog iskustva dijete će se možda cijeli život nerado ustajati. I u deset sati ujutro vjerojatno će mu biti preuranjeno.

Kad dijete smije u vaš krevet nedjeljom?

Rp./ Može doći u vašu postelju tek kad zazvoni alarm!

Možda ste među onima koji bi sebi u nedjelju ujutro rado priuštili pola sata ili sat vremena sna više, jer vam to nije moguće tijekom tjedna. Ali što ako vam se u sobu prišulja dijete ili više njih, bacaju se po vama i tako su slatki da vam se može samo oteti osmijeh na licu, iako vas to zapravo ljuti.

Da biste riješili ovaj problem, predškolcu navijte sat kao za buđenje. Tek kad zazvoni, smije uzeti svoju dekicu i uvući se između mame i tate u njihovu postelju.

Do tada neka počeka, čak i ako je već budno. To su rani sati kad je vani već jutro ili dan. Ako je soba zamračena, neka upali svjetlo i nečim se zabavi - knjižica za 'čitanje', listanje i ponovno doživljavanje priče.

Neki zadrijemaju ponovno, a drugi budni čekaju zvučni signal. Zatim slijedi 'invazija' u roditeljsku spavaću sobu! Budući da će stići u pravo vrijeme, bit će dobrodošli i dočekat ćete ih uobičajenim ritualom zagrljaja, škakljanja, maženja, ljubljenja, ukratko, sa svom ljubavlju koju možete pokazati.

Takav pristup potiče buđenje na znak alarma tijekom tjedna, samo što u ovom slučaju dijete čeka trenutak kada smije doći u vašu sobu, dok radnim danom čeka da vi dođete po njega.

Što dijete već može učiniti?

Rp./ Može sve na što je naviknuto!

Da, to može i vaše dijete ako ste odvojili vrijeme i naučili ga i potom naviknuli da obavlja određene zadatke. Samo navika donosi kvalitetno obavljanje zadataka.

Dobro je da ste tako odlučili i djelovali u korist djeteta, ali ne u ime vlastite nezamjenjivosti ili nepogrešivosti. Djeca koju su roditelji samo zaštićivali, jako se razlikuju od one koja zahvaljujući zalaganju roditelja mogu nešto i napraviti.

Dvogodišnje dijete

Ono može obrisati prašinu s obuće, baciti prljavu odjeću u košaru, pokupiti igračke, odnijeti tanjur do sudopera, pomoći raspremiti kupljene stvari, reciklirati otpad po vrstama, vratiti slikovnicu na isto mjesto na polici.

Trogodišnje dijete

Sve gore navedeno i još k tome pomoći u pripremi stola, djelomično se oblačiti, oprati ruke i lice, složiti igračke, obuti se i dijeliti s drugima.

Četverogodišnje dijete

Zna sve što je navedeno za mlađe, ali zna i svoje ime, adresu, telefonski broj, ako se izgubi, zna gotovo samo oprati zube i kosu, počijne plivati ​​(mnogi i prije), samo odabire odjeću (odnosi se na djevojčice i dječake), može usisavati gotovo samostalno, srediti svoju postelju, uliti vodu kućnim ljubimcima u zdjelicu, pripremiti sendvič od pripremljenih sastojaka, izvući mokro rublje iz perilice u košaru, spariti čarape, obrisati nos, brinuti se o naočalama, zatvoriti patentni zatvarač, igrati igrice s jednostavnim pravilima.

Petogodišnje dijete

Može sve gore navedeno i skoro samostalno nahraniti životinje, srediti odjeću, pomesti pod na hrpicu, samo se istuširati, obrisati niske ormariće i stolove, plivati u dubokoj vodi, već je majstor sa usisavačem, može priremiti jednostavan obrok, odgovara na telefonski poziv, može pozvati pomoć ako je u kući kronični bolesnik, pomaže u vrtu, može ručno oprati dio suđa, dodaje sastojke iz hladnjaka kad odrasla osoba kuha, može lijepo srediti postelju, obrisati stražnjicu, zatvoriti dugmad i što je još mao teže - vezati vezice.

Šestogodišnje dijete

Sve već navedeno i još može očistite ladice, isprazniti i napuniti perilicu posuđa, razvrstati stvari iz kupovine po kuhinjskim policama, samo se istuširati, isprazniti smeće, napraviti obrok i pripremiti ga za putovanje, zalijevati cvijeće i srediti i očistiti sobu.

(O)ponašanje za stolom


Rp./ Za stolom vrijede primjeri i obiteljski rituali

Za loše ponašanje za stolom i trčkaranje okolo prije nego što je obrok završen, krivi su sami roditelji. Prvi način je općenit: djetetu dopuštate sve, dajete mu i omogućujete odmah. Ni za što ne mora čekati.

Zato je u slučaju kad pokušate drugačije, dijete postaje neugodno, glasno, čangrizavo i još mnogo toga. Čini sve ono što mu je prije pomagalo, da ste postupali točno prema njegovim zahtjevima.

Djeca su bistra - uostalom vaša su! Koriste samo ono što djeluje. Ako nešto od toga više ne funkcionira, odustaju.

Drugi način proizlazi iz majčine želje da obitelj u miru pojede. Stoga, djetetu koje već ionako zuji naokolo daje prednost i omogućuje uskakanje prilikom ručka.

Još dok kuha, dijete brzo sjedne za stol i daje mu juhu. Iako bi dijete već moglo jesti samo jer je već savladao žlicu, to se ne događa nego ga mama hrani. S kojim ciljem? Zato da bi svi ostali članovi obitelji mogli jesti "u miru".

No, to se ne događa. Klinac koji je pojeo juhu sklizne sa stolice i dalje trči naokolo. Kad je na stolu glavno jelo, mama ga hrani "u letu". Odnosno, dijete prolazi pored, otvara usta, brzo ubacuje pire krumpir u usta (žlicom da ga ne bi ubola dok on divlja) i maleni ludue dalje.

Pobrinite se da dijete istodobno jede istu hranu i to samo, vlastitom žlicom ili vilicama koje su za to namijenjene. Ako je presporo, dajemo mu kao primjer neku odraslu osobu koju će oponašati. Tatu, na primjer.

Ruke neka pomiču sinhronizirano, što je djetetu zabavno, pa i kada tata ponekad odloži vilicu ili žlicu, iako samo na trenutak. Jednako čini i dijete. Na kraju obroka otac upotrijebi ubrus i obriše se, a dijete ga s radošću oponaša.

#MARKO JUHANT#ODGOJ DJECE

Izdvojeno

25. lipanj 2020 12:28