StoryEditor
Gastrozeleni ponedjeljak

'Mama, tata, ja sam vegan!' - vodič za razumijevanje vegana u obitelji

Piše PSD.
1. veljače 2016. - 10:53

Sjećam se kad su mi djeca bila mala kako su reagirala kad su prvi put čula da je njihov šnicel u tanjuru nekada bio "živ". Kad su povezali da je njihov ručak nekada bio živa koka ili tele, plakanju nije bilo kraja. Izbjegavala sam gledati ih dok lažem da ne bi prestali jesti jer oboje obožavaju životinje. To mi stvarno nije trebalo!

Kada je to nama prestalo biti važno, ne mogu dokučiti, kada smo "skontali" da je u redu jesti prasca ili kravu, ali eto psa ili mačku nije, konja pogotovo, ali mnogo puta su mi ljudi ispričali da nisu mogli pojesti životinju koju su prije toga vidjeli kako trči ili su se s njom igrali.

I mi smo bili djeca, i nama je to bilo strašno… Sad nam se bumerang vraća u obliku vlastite djece koja odlučuju što je za njih dobra hrana i odjednom, nismo se ni snašli, a naši se potomci izjašnjavaju kao "vegetarijanci" ili pak "vegani". Ups! Što sad?

Ljutnja, ignoriranje ili ironiziranje kratkog su daha, zna to svatko tko ima tinejdžera u kući, što znači da su druge strategije mudrije. Kako bi bilo da upoznamo "neprijatelja" da bismo ga lakše zavoljeli? – upravo to je poenta od koje počinje dr. sc. Casey Taft, američki autor vodiča za razumijevanje vegana u obitelji pod nazivom "Mama, tata, ja sam vegan", koji je preveden i u Hrvatskoj.

Dr. Taft ima impresivnu biografiju – psiholog je u Nacionalnom centru za PTSP u bostonskom zdravstvenom sustavu bolnica Ministarstva ratnih veterana SAD-a, izvanredni je profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Bostonu, a objavio je stotinjak radova s naglaskom na obiteljsku tematiku, na intervencije u razvoju i procjeni s ciljem boljeg funkcioniranja obitelji i sprječavanja sukoba. I vegan je, što je najvažnije.

'Skulirajte se'

Sama činjenica da je došlo vrijeme i za ovakve priručnike govori o potrebi na tržištu – golem je to broj ljudi koji se hrane negdje u rasponu između nejedenja životinjskog mesa, vegetarijanstva, do "čistog" veganstva, koje nije samo prehrambeni, nego i etički stil života.

Po definiciji, vegani ne jedu i ne piju ništa što je proizvedeno od životinja, ni mlijeko, ni maslac, ni sir, ni jaja, ne kupuju odjeću i obuću od krzna i kože, nadalje, ne koriste kozmetiku koja je testirana na životinjama, ne podržavaju, dakle, ni na jedan način proces mučenja i zlouporabe životinja.

No, mnogi se za objedom drže nekih varijacija i ne uklapaju se savršeno ni u "vegetarijanske" ni u "veganske" tipove. U Americi je anketa stara tri godine pokazala da se "veganima" smatra oko dva milijuna ljudi, dok je broj restorana, dućana s ekološkim namirnicama, te literature, web-stranica i kuharica za ljude koji ne jedu meso u stalnom porastu.

Porast broja trgovina sa zdravim namirnicama sigurno se bilježi i kod nas, kao i sve veći interes za teme o prehrani bez mesa, ekološkoj poljoprivredi, starim sortama sjemena i povratku na jelovnike kakve su imali naši djedovi i bake.

No, pored uvriježene prakse da se mesa, šećera ili soli, na primjer, naši ljudi ostavljaju tek kad imaju viška kilograma ili im neka ozbiljnija dijagnoza ili zdravstvena smetnja "ušeta" u život, te da počnu razmišljati o onome što stavljaju u usta tek kada im liječnik dade zabranu, naši novi klinci postaju vegetarijanci i vegani po vlastitom izboru.

Čak i oni koji jedu meso – znaju to roditelji – mesom smatraju samo bijelu piletinu i puretinu, dok je onih koji ozbiljno ne vole njegov okus već veliko društvo. U to se svakodnevno uvjeravam kupujući u dućanima zdrave hrane i susrećući mlade kupce, a u splitskom bistrou "Up", poznatom po vege jelovniku, teško ćete naći sijedu glavu. I uvijek je pun.

Širenju svijesti o alternativnom načinu prehrane i mijenjanju okorjelih i, na koncu, za zdravlje štetnih kulinarskih navika lavovski su pridonijele društvene mreže. Cijeli je svijet jedno selo, a selo se osvještava raznim dokumentarnim filmovima i videoklipovima na Facebooku koji govore kako izgledaju klaonice životinja u razvijenim zemljama, o načinima uzgoja malih životinja s kojih deru krzno za bunde, o uvjetima u kojima žive zbijena živad, o tijesnim nastambama u kojima jedu, spavaju i vrše nuždu.

Ne znaš što je strašnije: prizor kako muške piliće, beskorisne na farmama za proizvodnju jaja, ubacuju žive u strojeve za mljevenje ili krava s upaljenim vimenima koje neprestano umjetno oplođuju i pumpaju antibioticima i hormonima rasta u betonskim stajama napunjenima izmetom.

S druge strane, svaka snimka spašavanja ugroženih pasa lutalica ili mladunčadi divljih životinja fejsbukaši cijelog svijeta honoriraju sa po nekoliko milijuna "lajkova" – čovječanstvo kao da se dijeli na one koji vole životinje i one koji ih bešćutno muče…

… a vaše je dijete, dakle, došlo do toga da neće jesti meso. Šok? Nema potrebe, "skulirajte" se.
 
Obiteljska okupljanja

Prvo i osnovno, bit će zdravo! A autor priručnika, dr. Casey Taft, svaku svoju tezu argumentira rezultatima istraživanja. Primjedba da bez mesa ne dobivamo bjelančevine ne stoji – i povrće ih ima. Brokula, primjerice, više nego dvostruko po kaloriji od goveđeg šnicela, a špinat po kaloriji približno jednako piletini i ribi.

Preporučena dnevna doza kalorija iz bjelančevina je deset posto, sve preko toga je previše! Mahunarke, namirnice od soje, sjemenke i orašasti plodovi daju veganima dovoljno bjelančevina. A sojino i rižino mlijeko ili žitne pahuljice obogaćene su vitaminom B12 – o kojem se također raspravlja – s tim da trudnice, dojilje i ljudi starije dobi među veganima trebaju uzimati i dodatke toga vitamina.

Pijenje mlijeka radi vitamina D i kalcija u kostima je mit – u šalici usitnjene rašćike ima više kalcija nego u šalici mlijeka, a lisnato povrće, bademi, sezam i tofu sir osiguravaju ga sasvim dovoljno...

Drugo, veganska prehrana nije skuplja od "obične". Žitarice, mahunarke, voće, povrće, orašasti plodovi – namirnice su koje nabavljate i sada na tržnicama, a zahvaljujući konkurenciji među trgovinama zdrave hrane, drugi, zamjenski artikli za meso sve su povoljniji i dostupniji.

A ima ih: odresci i pohana jela od soje, kobasice i salame od žitarica i soje, hamburgeri, paštete, tofu sir i sirni namazi, mlijeka od riže, zobi ili soje s okusom čokolade, vanilije ili badema, biljni maslaci, majoneza, jogurti… Osvrnite se, svaka veća samoposluga već ima police s ovim artiklima.

Treće, kućna organizacija i kuhanje – ako imate dijete vegana (ili vegetarijanca), ne morate i vi to postati. Tinejdžeri mogu sami nabavljati "svoje" namirnice i pripremati za sebe obroke, što je dobro za razvijanje njihove odgovornosti i zdravih prehrambenih navika.

Valja samo obratiti pažnju na to da dok su u intenzivnoj fazi razvoja pojedu odgovarajuću količinu kalorija, te bjelančevina, kalcija i željeza, kao i da izbjegavaju previše masti i šećera.

Četvrto, ni rođendani, Božići kod bake ili neka druga obiteljska okupljanja ne moraju biti problem – danas postoje veganske inačice za sva jela i sve kolače, tako da se uvijek može naći zamjensko jelo za onoga tko nešto ne želi jesti. Važno je okupljanje, zar ne?

Kad je o okupljanju obitelji riječ, ono čega nije pošteđen ni jedan vegetarijanac i vegan na cijeloj kugli zemaljskoj je stalni pokušaj "mesojeda" da ukažu ovim "drugima" kako nije u pravu jer ipak su oni prevladavajuća većina oko nas.

Vicevi, izrugivanje, ironija oko izbora "drugačije" hrane ponukali su dr. Tafta da u svojem priručniku posebnu pažnju posveti komuniciranju i izbjegavanju sukoba u obitelji za stolom. A s obzirom na to da jedemo često, puno je i prilika za sukobe.

Stoga on daje i vrlo konkretne savjete: izbjegnite svađe u kojima nastojite dokazati da je onaj drugi u krivu i želite pobijediti u raspravi. Izrazite svoje osjećaje o toj temi jer osjećaji su vezivno tkivo koje sprječava da se odnosi raspadnu.

Pokažite da ste zainteresirani doznati više o veganstvu, pitajte dijete o tome. Kuhajte s njim i dijelite recepte. Podržite ga. Što više komuniciramo o stvarima koje su nam važne, bit ćemo bliži jedni drugima kao obitelj i kao društvo – poruka je dr. Tafta.

Što nije loše znati – bili "mesojedi" ili vegani. A i nikad ne znaš kad ćeš promijeniti "dres".

siniša jović

 

Web-stranice za pomoć

www.veganopolis.net
www.prijatelji-zivotinja.hr
www.spremi-klopu.com
www.vegan.hr
www.youtube.com/afroatia
www.zeleni-ponedjeljak.com
www.pcrm.org

 

 

 


 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 23:20