GastroSTOPAMA LEDARA

Jeste čuli za velobrdske makarune? Dalmatinska delicija stara preko 350 godina, za koju važi pravilo 'što tvrđe, to bolje', sprema se na teže dostupnom mjestu, posjetili smo ga

Piše Ivona Ćirak

Tridesetak sudionica, među kojima je najmlađa bila 8-godišnja Lucija, sudjelovalo je na radionici izrade makaruna i pripreme pašticade, i to ne bilo kakvih, nego – velobrdskih.

Velobrdski makaruni, iznimno poznati i cijenjeni u Makarskom primorju, na otocima i u zaleđu, dio su tradicije koju HPD “Veliko Brdo” konstantno promovira, prenosi i čuva kroz svoje aktivnosti.

Iako je temeljna “misija” ovog mladog društva s rastućim brojem članova (sad ih već ima oko 130!) promocija planinarenja kao oblika rekreacije, te edukacija na planinarskim školama i predavanjima, ova je radionica tek početak jedne gastronomske priče u Velikom brdu, u kojemu, u ne tako dalekoj prošlosti, nisu nastajali samo famozni makaruni i pašticada, nego i razne slastice.

– Ideja je bila da napravimo nešto i upotrijebimo dom i za neke druge svrhe, da popunimo i oplemenimo zimu, kad inače u Makarskoj nema društvenog života, no da pritom i naučimo nešto novo i afirmiramo prostor i u nekakve društveno korisne svrhe – objašnjava Sandra Talaja-Rusendić, glasnogovornica društva.

Kilo brašna i šest jaja

Društvo je, veli, stalno na tragu naslijeđa i tradicije, a i sam naziv doma, uostalom, govori dovoljno o tome – dom velobrdskih ledara!

Praviti velobrdske makarune na prvu možda ne zvuči teško poput mukotrpnog i krvavog ledarenja, ali je izazov, što su iskusili sudionici radionice na kojoj su prošli sve procese.

Tako se tijesto, osim njegove pripreme, mijesilo, ručno obradilo, provuklo kroz mašinu te savijalo u konačni oblik.

– Radi se o uvriježenoj recepturi u Velikom brdu, pri čemu govorimo o kilogramu brašna, te šest jaja koja se mute s otprilike decilitrom vode i nešto manje od decilitra ulja. To je teško, tvrdo tijesto koje se mijesi dlanovima, i to zbilja nije jednostavno te zahtijeva dosta snage.

Što tvrđe, to bolje, a koliko će vode ići, ovisi o vremenskim uvjetima. Osim tradicionalnog, pokazali smo i moderni način izrade uz pomoć miksera, koji u pola sata napravi savršenu bublicu tijesta – rekla nam je Talaja-Rusendić, podsjećajući da je recept po svoj prilici star 350 godina!

Nekoć se koristio tzv. lazanjur ili valjak za tijesto, što proces čini teškim jer nije bilo lako, kaže Sandra, postići savršeno rastanjen četvorni metar tijesta nalik na platno, posve ujednačen i posvuda jednake debljine.

Dakako, nije smio biti pokidan, a za takav savršeni rezultat trebalo je tijesto stoput prevrnuti preko ruku. Koliko je izrada makaruna bila važna u Velikom brdu, najbolje govori Sandrina tvrdnja kako su u djetinjstvu djevojčice prije učile izrađivati i savijati makarune nego pisati.

Pašticada je posebna priča

Pašticada je posebna priča; ako su makaruni zahtjevni, pašticada je, recimo to tako, složeno i komplicirano jelo čiji je postupak dugotrajan.

– Tu se receptura prilagođava, netko voli kiselije, netko slatkastije, ali u pravilu se radi o savršenom balansu između ta dva okusa.

Zahtijeva dosta pripreme i sastojaka, kao i posebno meso, goveđi frikando, koji je danas teško naći. Supstitut je juneće meso, pozicija oraha, a važno je paziti da se meso ne prekuha – otkriva Talaja-Rusendić, dodajući da društvo planira organizirati i radionice izrade rafiola te torte makarane.

Da je društvo na pravom tragu, pokazuje posjećenost svih radionica i škola, a u njemu ima i mladih, i starih, i majstora, i stomatologa, i arhitekata, i bankara, i kućanica, i djece...

Sve ih, očito, povezuje strast prema Biokovu i tradiciji koju Velobrđani čuvaju ne samo u kojekakvim romantičnim floskulama, nego vrlo praktično.

 

#VELOBRDSKI MAKARUNI#HPD “VELIKO BRDO”