Premda kalendarski zima započinje 21. prosinca, već prije toga pokazala je svoju opaku ćud pa su vozači na kontinentu, ali i u unutrašnjosti Dalmacije imali problema sa snijegom i ledom na cestama.
Stoga nije naodmet još jednom upozoriti na sve opasnosti u vožnji u zimskim uvjetima na cesti. Najvažnije je shvatiti da bez obzira na zimsku opremu koja, između ostalog, uključuje sve četiri zimske gume, te svu silu tehnoloških sustava koji podržavaju aktivnu sigurnost vozila, u vožnji po snijegu treba biti vrlo oprezan. Treba voziti defanzivno, ne forsirajući pretjecanja, nagla ubrzanja, snažna kočenja...
Opasnost vreba iza svakog zavoja, na svakoj uzbrdici ili nizbrdici, a kada se jednom prekorače zakoni fizike, povratka nema. Nema tog elektronskog sustava pomoći u vožnji, pogona na sve kotače, kao ni automobila koji će vas izvući iz opasnije situacije ako niste pazili. Stoga u zimskim uvjetima, po snijegu i niskim temperaturama, kiši koja se ledi u dodiru s tlom i poledici treba biti jako oprezan jer svaka, pa i najmanja pogreška se skupo plaća.
U zimskim uvjetima treba zaboraviti na sva pravila koja vrijede ljeti, stoga treba povećati razmak iza drugog auta radi dobivanja više vremena za reakciju. Opreza na snijegu i ledu nikad dosta, tako da je potrebno višestruko povećati razmak od automobila ispred, pogotovo u magli i uvjetima loše vidljivosti. Važno je ostaviti dovoljno prostora za vlastitu percepciju potencijalno opasne situacije, jer smo česti svjedoci lančanih sudara upravo u zimskim mjesecima zbog nepridržavanja potrebnog razmaka.
U prvom redu treba znati da ljetne gume, bez obzira na dubinu i izgled gaznog sloja, pa čak i ako su potpuno nove, uopće nisu pouzdane u zimskim uvjetima. Naime, ljetna guma već ispod sedam Celzijevih stupnjeva gubi svojstva i fleksibilnost, te je zaustavljanje slično klizanju na plastičnom “maštilu”. Cjelogodišnja guma fleksibilnost gubi na manje od minus 10 stupnjeva, dok zimska zadržava svoje karakteristike do čak minus 30 stupnjeva. Zimska guma na snijegom pokrivenoj cesti, dizajnom gaznog sloja i kemijskim sastavom omogućava i do četiri puta bolji zaustavni put od ljetne.
U vožnji na snježnoj podlozi treba izbjegavati nagle pokrete volanom jer se time remeti stabilnost auta. Zakretanjem kotača na gumu djeluju bočne sile pa je nužno volan okretati smireno, postupno povećavajući opterećenje kako se ne bi izgubilo prianjanje i pojavilo podupravljanje (bježanje prednjeg dijela auta). Vrlo bitna stvar je i doziranje gasa i izbjegavanje naglog kretanja. Na snijegu i ledu treba kretati lagano, jer svako pretjerivanje s papučicom gasa prilikom kretanja rezultira gubitkom prianjanja pogonskih kotača. Najbolje je koristiti četvrtinu do trećinu raspoložive snage, te ubaciti u drugi stupanj prijenosa već nakon nekoliko metara. Time se smanjuje vučna sila na kotačima, što pridonosi boljem držanju podloge. Na poledici je bolje kretati u drugoj brzini.
Na snijegom ili ledom pokrivenim prometnicama kod automobila sa stražnjim pogonom, svaki gubitak držanja podloge pogonskih kotača, osim kod pravocrtnog gibanja, rezultirat će preupravljanjem (bježanjem stražnjeg dijela vozila prema unutrašnjem rubu zavoja). Stoga je važno ne dodavati naglo gas tijekom prolaska kroz zavoj, a ako ipak dođe do preupravljanja, potrebno je blagim zakretanjem volana suprotno od smjera zavoja ponovno uspostaviti kontrolu nad vozilom.
Prilikom kočenja treba voditi računa da se to čini nježno i dovoljno rano. Ne smije se čekati posljednji trenutak za kočenje. Aktivacija ABS-a rezultirat će blagim pulsiranjem papučice kočnice, ali se ne treba plašiti. Treba zadržati jednako snažan pritisak, sve do trenutka zaustavljanja, dok se korekcijom volana automobil usmjerava. Također, koči se motorom ubacivanjem u niži stupanj prijenosa, ali bez naglog otpuštanja kvačila.
Vožnja po snijegu najsigurnija je s pogonom na sve kotače, te je pritom najlakše ubrzati, ali i precijeniti mogućnosti automobila. Mnogi zaboravljaju da pogon 4x4 ne utječe na kočenje, odnosno skraćivanje tog puta. Pogon 4x4 je u neku ruku i otežavajuća okolnost, jer su auti s integralnim pogonom teži i do 100 kilograma u odnosu na standardnu inačicu, pa je time zaustavni put nešto duži. Bolje drži u zavoju, ali naglo proklizava i potom se teško “hvata”.