Teško je procijeniti je li opasnije automobilom neprilagođenom brzinom naletjeti na poledicu ili debeo sloj vode, kad nastaje fenomen zvan “aquaplaning”.
Tada automobil počinje, doslovce sanjkati na sloju vode na prometnici, vozač potpuno gubi kontrolu nad automobilom, koji nekontrolirano, uz nepredvidive posljedice slijeće s prometnice, skreće na suprotnu stranu ceste, udara u vozilo ispred. Na otpornost od aquaplaninga utječu gume, ispravnost podvozja i brzina vožnje. Zbog toga je važno redovito servisirati automobil, koristiti kvalitetne, po mogućnosti zimske gume, koje još imaju dovoljnu dubinu utora te voziti brzinom prilagođenom stanju kolnika i automobila, naglašava prometni stručnjak Željko Marušić.
U stručnoj se terminologiji ta pojava naziva i hidroplaning, a kako najčešće nastaje na vodi, u pravilu se koristi naziv aquaplaning. Nastaje pri neprilagođenoj brzini vožnje na kiši, djelovanjem vodenog vala i dinamičkog tlaka vode, koji izdiže automobilsku gumu od podloge, ona gubi kontakt s asfaltnom podlogom i počinje sanjkati po vodi... Na pojavu aquaplaninga utječu tri bitna faktora.
Prvi je nakupljanje vode na asfaltu, što je nepovoljno, a rješava se poprečnim nagibom prometnice i odvodnjom (drenažom). Problem je često u neodržavanju odvodnih kanala i slivnika (blokada lišćem, blatom, prljavštinom) te loše stanje asfalta – ulegnuća, oštećenja asfalta, pogrešan bočni nagib.
Drugo je stanje gume, odnosno gazne plohe, koja ima uzdužne, poprečne i kose utore, koji odvode vodu iz vala vode, koji se formira ispred gume.
Treće je, često najvažnije, brzina, s kojom se rizici nastanka aquaplaninga povećavaju i to na kvadrat – 20 posto veća brzina, 44 posto veći rizik. Dakle, brzinu treba prilagoditi uvjetima, voziti sporije, kako i nalaže Zakon o sigurnosti prometa na cestama, članak 51. stavak 1. (kazna iznosi 1000 kuna).
Pri nastanku aquaplaninga, automobil gubi mogućnost upravljanja i kočenja te dinamičku stabilnost, izlijeće iz zavoja te se počinje nekontrolirano zanositi i rotirati. Tada je u pravilu situacija izgubljena i za iskusne vozače. Naime, prilikom brže vožnje asfaltom prekrivenim slojem vode, pogotovo bržom vožnjom, pred gumom se formira vodeni val, koji stvara dinamički tlak u “lijevku” između gume i asfalta, a on stvara silu na donjem dijelu gume. Kad ta sila preraste vertikalno opterećenje kotača (dio ukupnog opterećenja koje otpada na taj kotač), vodeni val počinje podizati kotač.
Ispod gazne površine gume stvara se, najprije, vodeni klin, a potom vodeni sloj te automobil počinje “sanjkati”. Najbolji lijek za sprječavanje aquaplaninga je ugradnja kvalitetnih guma i sporija vožnja, odnosno prilagodba brzine uvjetima na prometnici. Najmanja preporučljiva dubina gaznog sloja, koja jamči da uz normalnu vožnju neće doći do aquaplaninga, je 4 milimetra. Pojava aquaplaninga prepoznaje se po smanjenju otpora na volanu, bučnijem motoru i osjećaju gubitka kontrole, najprije na stražnjim kotačima. No kad se pojave prvi simptomi često je već prekasno i automobil je već u opasnoj zoni.
Dakle, treba predvidjeti rizične okolnosti, posebice pri jakoj kiši, kad je cijela asfaltna površina pokrivena slojem vode te svaka dodatna količina može izazvati rizik djelomičnog ili potpunog gubitka kontrole. Uz dobre gume, važno je podesiti pravilan tlak zraka u gumama, jer prenizak tlak izaziva povećane deformacije gazne plohe i blokiranje drenažnih kanala. Najvažnije je ipak voziti prilagođenom brzinom, sporije, uz povećan razmak od vozila ispred i povećanu pozornost na ugrožene sudionike u prometu, posebice pješake.