More Vijesti

SATURACIJSKO RONJENJE

Radni dan na 300 metara dubine

SATURACIJSKO RONJENJE

Koliko god ronjenje s bocama u duboko plavetnilo bilo čarobno i privlačno, toliko je zastrašujuća pomisao da ima ljudi koji rone u mrklome mraku, u hladnoj vodi, na dubinama od nekih 200, čak i 300 metara, i da nakon tog zarona ne izlaze na kopno, na sunce još dugo vremena. Takve ljude u Hrvatskoj možemo nabrojati na prste jedne ruke, i manje.

Opasne misije

Jedan od njih je Marko Hranilović, saturacijski ronilac koji se tim poslom bavi od 2005. godine, a isto tako radi kao komercijalni zračni ronilac od 2001. godine. Marko iza sebe ima više od 2000 kumulativnih dana provedenih u saturaciji i rada na dubinama do nevjerojatnih 320 metara. Tijekom svoje bogate karijere, radio je u svim dijelovima svijeta, često upuštajući se u opasne misije najdubljih voda, poput Sjevernog mora, Perzijskog zaljeva, Zapadne Afrike, Meksičkoga zaljeva i
drugih. O ovom rijetkom i opasnom zanimanju, koje je najčešće podrška naftnoj industriji, Marko je pričao u prostorijama UPA Rostrum u Splitu gdje je održao predavanje roniocima i ostalim zainteresiranima.
- Saturacijski ronioci žive u komori do 28 dana i iz nje izlaze zvonom u more odraditi svoju satnu smjenu do višednevne dekompresije. Nakon šest sati slijedi povratak u zvono, odakle kolega preuzima smjenu. Potom se izmjenjuju i drugi ronioci. Obično nas je 12 u sistemu po običnoj operaciji, a poslovi se odvijaju 24 sata dnevno, jer ipak radni dan firme košta pola milijuna dolara, pa nema odmaranja. Stoga se ide na sisteme sa dva zvona kako se ne bi gubilo nimalo vremena. Radni ritam je 28 dana u saturaciji i nakon toga se vrši dekompresija u sistemu koja traje više dana, a ona ovisi od dubine. Sistemi, odnosno zvona su obično certificirani do 300 metara - kaže Hranilović koji je godinama živio u Londonu, a trenutno mu je adresa na Šolti.

Britanska škola

Počeo je kao komercijalni radni ronilac koji je sve obuke, pa i one za saturacijskog ronioca prošao u Velikoj Britaniji. Radio je za mnoge firme koje se bave naftom i plinom.
- Život na 280 metara dubine u, primjerice, norveškom moru je prilično vlažan. Dekompresija s te dubine traje 14 dana. Općenito, javljaju se problemi s regulacijom tjelesne temperature, pa bih znao obući po nekoliko pari hlača od tute, po tri džempera i nekoliko pari čarapa i još bi mi bilo hladno. Temperaturu komore od 26 stupnjeva nisam osjećao. Inače, saturacijski ronioci dobivaju preko pupkovine grijanu vodu, koju pumpe crpe iz mora i koja se grije. Nekad znate dobiti i skuhanu meduzu. Zbog helija i tlaka u glasnicama kolege uopće ne razumijete, jer svi zvučimo kao Mickey Mouse (ronioci udišu kombinaciju kisika i helija kroz crijevo za zrak ili pupkovinu). Koristimo opremu koja se razvila u Aberdeenu od sektora naftne industrije Sjevernog mora, a koja izdisani helij ventilom vraća natrag. Skup je, pa ga se štedi. Uz pododijela, odjela, nosimo na sebi i kemijska odijela, jednokratna, zbog moguće kontaminacije - iznosi Marko detalje svoga posla koji nosi brojne rizike.
Objašnjava kako je najopasniji prijelaz iz zvona u komoru (transfer under pressure) kada se mijenjaju s drugom smjenom.

Zgnječeno stopalo

- Bilo je slučajeva kada je mating clamp znao popustiti. Prije četiri godine hidraulički kontrolirana vrata zgnječila su mi oba stopala, pa sam u saturaciji bio sa slomljenim stopalima. Srećom, uspješno sam se oporavio nakon toga. Poznat je slučaj iz Sjevernog mora 1983. kada je zbog prekršenog protokola pri transferu iz zvona u komoru došlo do gubitka tlaka, a ronioci su nažalost poginuli. Nevjerojatan je slučaj s istoga područja gdje je došlo do gubitka pupkovine, a kako je brod izgubio poziciju, ronilac se izgubio u dubinama. Srećom, uspjeli su ga pronaći i oživjeti.
Mi znamo reći da je gubitak tlaka loš dan za saturacijskog ronioca, pa nam je protokol pod morem jako strog i u obavljanju posla, čak i hranjenja, spavanja i ostalog. Na brodu imamo bolničara, ne liječnika, koji nas pregleda prije ulaska u komoru. Često se kod tlačenja na veće dubine (200+) znaju javiti tremori i tikovi, a liječnički pregledi su jako iscrpni i dugotrajni. Ovaj posao možete obavljati dok god ste posve zdravi - kaže Hranilović koji je prve saturacijske zarone odradio u najtežim uvjetima, kako to obično biva.

Obuka od 600 sati

- Počinje se prvo kao zračni ronilac. Tečaj traje tri tjedna i košta oko 3000 funti. Potom morate skupiti tisuću sati za tečaj saturacijskog ronioca koji je nekad koštao 8000 funti, a sada čak 20 tisuća. Za zračnog ronioca može se školovati u Engleskoj, Škotskoj i Norveškoj, a za saturacijskog ronioca u Marseilleu gdje tečaj naplaćuju 18 tisuća eura. Amerikanci imaju svoje tečajeve, no oni nisu baš otvoreni ka našem tržištu. Oni najčešće ostaju raditi u Meksičkom zaljevu, dok ljudi koji se školuju u Europi traže posao svugdje, osim u Americi zbog tamošnjih sindikata. Inače, obuka može trajati najmanje 600 sati, uključujući tečajeve o osnovama ronjenja, podvodno rezanje i zavarivanje, vrste ronilačke opreme, operacije hiperbarične komore, navigaciju i pomorstvo i druge srodne teme.

Pod napadima militanata

Prvi posao radio sam za Amere u Nigeriji gdje su izbijali nemiri. Militanti su gađali instalacije oko nas, a zbog nemirne političke situacije nismo mogli dobiti smjenu nakon 28 dana. Kada su nam ponudili duplu dnevnicu odlučili smo ostati. Tako da mi je prva saturacija trajala čak 57 dana - priča ovaj ronilac kojem je najčešći zadatak spajanje cjevovoda u dubinama. Varenje je jako rijetko, jer je skupo, a u opisu poslova su i vizualni pregledi terena ili struktura, pozicioniranje platformi, praćenje polaganja cjevovoda, kontrole materijala bez razaranja (NDT-test), bravarski radovi, polaganje geotekstila...
Kako se ovaj posao vrti oko nafte i plina gdje je i veliki novac u pitanju, tako su i plaće saturacijskih ronilaca velike. Kreću se i do 1500 funti na dan bruto, u Sjevernom moru primjerice, a u ostatku svijeta oko 650 do tisuću dolara na dan, no dio ode na skupo zdravstveno osiguranje, porez i ostalo, a kad cijena nafte padne, padnu i posao i dnevnice.

Izolacija od obitelji

- Kada ne radim, ovaj posao mi nedostaje, iako je fizički i psihički zahtjevan. Neki ostaju i dalje raditi, jer moraju plaćati skupe alimentacije - smije se Marko koji priznaje kako često izbiva od kuće. Nekad je znao raditi i po šest razdoblja po 28 dana godišnje. Sada je ponosni otac i suprug, pa mu je obitelj na prvom mjestu. No, izolacija zna biti teška.
- Sa suprugom pričate na WhatsApp u saturaciji, neopisiv osjećaj, ako ćemo se šaliti. Boravak u komori je pod kamerama, a vi imate malu usku sobicu koju dijelite s kolegama. Kad ne radite, sjedite, ležite, čitate novine i zarađujete. Učiteljice su nam znale govoriti da od takvog načina života nikad nećemo moći živjeti, ali evo, ja živim.

Naslovnica Vijesti