Tamo nekih sedamdesetih dok se radeći preko Student servisa (a u mom slučaju i piskarajući nešto u novinama) moglo skucati štogod novca, gotovo svakog sam ljeta odlazio na koji tjedan u London. I letio najjeftinijim čarterima „Avio-Genexa“ koji su jednom tjedno letjeli iz Dubrovnika.
Truckanje starim „tupoljevima“, čak i kad uletite u oluju iznad La Manchea, bilo je najmanje neugodno iskustvo putovanja. Jer, pravi problem bi nastao kad biste na povratku negdje iza ponoći sletjeli na Čilipe i ostali „blokirani“ do jutra i ukazanja nekog prijevoza do Dubrovnika.
Pa nemojte dolazit
Na pitanje zašto je tome tako nikad nisam dobio odgovor, a svaki pokušaj prosvjeda završio bi lakonskim odgovorom s druge strane šaltera: „Kaco, pa onda ne dolazite u Dubrovnik!“.
Četrdesetak godina kas...