Ante Tomić: Gdje god se okreneš, svi se cerekaju krivim žutim zubima. Došao je zakon da svi moraju biti sretni i razdragano dočekivati goste, klijente, pacijente i mušterije

Konceptualni umjetnik Siniša Labrović prošlog se tjedna čitav dan smiješio. Od utorka do srijede navečer stajao je na Trgu bana Jelačića, široko naceren kao nekakva reklama za zubnu pastu, zbunjujući, pa i nešto plašeći narod.

Prolaznicima je bilo neugodno od njegova osmijeha, brzo su okretali glavu da im se pogled ne susretne s njegovim. Ima, opazili ste vjerojatno, nešto uznemirujuće u zamrznutom osmijehu. Nešto sumanuto, jezivo i mučno. Zaustavljen na licu, osmijeh umjesto izraza sreće postane izraz očaja.

Svojom se umjetničkom akcijom Siniša Labrović ruga svijetu u kojemu je radost postala obavezna. Gdje je osmijeh gotovo kao dress code. Svi se moraju bez prestanka smijati kao lud na brašno, kesiti kao lude, i konobari u restoranima, i recepcioneri u hotelima i blag...