Jednom sam se na Plesu lijepo pozdravljao sa ženama na šalterima, policajci na kontrolnoj točki oslovljavali su me imenom, konobari u kafiću mangupski bi nešto dobacili poslužujući me kavom koju nisam morao naručiti jer su oni odavna znali kakvu kavu ja pijem.
Niska dugačka zgrada starog zagrebačkog aerodroma bila je nešto otrcana, ali ugodno, domaće mjesto, koliko god jedan aerodrom može biti ugodan i domaći.
Sve je bilo na mjestu
Bilo je tu vazda užurbano i bučno, ali ne pamtim da je ikad bilo pretrpano i tijesno. Nogometni reprezentativci, gastarbajteri, hodočasnici, ministri, glumice, pjevači, novinari, menadžeri, biskupi, kriminalci, sponzoruše, bitange i hohštapleri, sve sam ih susretao na Plesu.
Započinjali bismo razgovore ako bi nam let kasnio i neočekivano post...