Mogla bi se možda napraviti televizijska emisija, nešto kao Big Brother, s desetak nepoznatih ljudi zatvorenih u jednu kuću, da ih kamera snima dvadeset četiri sata kako se izležavaju na kaučima, svađaju se, ljube, pjevaju pod tušem, masturbiraju, kopaju nos, prde, a da gledatelji zovu i glasaju tko će od njih otići, a tko ostati.
Finale bi se snimalo na Markovu trgu u Zagrebu, kada bi pobjednik showa, zadnji preostali, pred ustavnim sucima položio zakletvu i postao predsjednik Republike Hrvatske.
Pa i talent show mi je izazovna zamisao, da prvog čovjeka države izaberemo između amaterskih mađioničara i opernih pjevačica, break dance plesača, transvestitskih imitatora Josipe Lisac, hodača na žici, gutača mačeva i žonglera motornim pilama.
Izbori bez troška
I u prvom i...