Pedeset petogodišnjeg Jakova iz Sinja Bog je prije nekoliko godina poslao da zapali travu i nisko raslinje. "Jakove, pali", poručio mu je glas s nebesa i Jakov je, jasno, uzeo šibice i benzin i pošao u brdo.
Da se ne lažemo, svatko bi na njegovom mjestu jednako učinio. Tko smije Boga ne poslušati? No, netko je Jakova vidio i nazvao policiju. Nesretnik je zbog izazivanja požara završio na sudu, a tu ga je vještačio psihijatar, koji je spremno zaključio: "Časni sude, taj čovjek je lud." I tako je Jakov završio u duševnoj bolnici, u plavoj flanelskoj pidžami i papučama. Ujutro i navečer dežurna sestra na jezik mu stavi zelenu pilulu i pazi da je popije. Većinu vremena spava.
Institucije su sredile Jakova, efikasno i brzo su ga isključile iz društva, a da se nitko nije up...