Vrelo popodne prošle srijede u Puli. U centru, na stajalištu taksija kod Circola, stoje dva automobila spuštenih prozora, ali bez vozača. Njih se dvojica nekoliko metara dalje na pločniku, izvaljeni na kamperskim stolicama, znoje s ručnicima oko vrata kao boksači.
Umorno zure i šute. Bože sačuvaj da bi pozdravili. Mušterije zapravo ne mogu ni znati da su oni vlasnici Citroëna sa žutim i crnim natpisom Taxi na krovu. Iskusniji ih prepoznaju samo po njihovoj poznatoj, dragoj, već tradicionalnoj neodgojenosti hrvatskih taksista.
Ni slova...
Prezirno nas ignorirajući, dva pulska mudrijaša gledaju tako kako mi kružimo oko njihovih auta kao čagljevi oko ovčje strvine i tek nakon valjda cijele jedne minute jedan bezvoljno pritisne botun na ključu da nam otvori. Elektronski signal au...