Ona pustoš zimskog grada nakon kazališta, u domaćim filmovima o tom nema ništa, pjevušili smo Arsenovu uglazbljenu turobnu misao prošle subote, uzaludno pokušavajući u burom tuširanom Šibeniku pronaći toplo mjesto na kojem bismo ubili sat vremena do, simbolično, glazbeno-poetske večeri u teatru posvećene upravo velikom Arsenu Dediću.
Još po putu u glavi sam vrtio kartoline ljetnog predivnog Šibenika, birajući ugodna mjesta, štekate na rivi, oštarije u Masnoj ulici ili betule po starom gradu. Ali uzalud. Ne da je sve zatvoreno, ne da nije pomoglo ni guglanje po najbolje ocijenjenim lokandama, nego u februarsko predvečerje, dok su kuća pored mora i kanal uz nju utopljeni u ružičastu temperu nagovještavali sjajan provod - nisi mogao naći ni prolaznika kojeg bi pitao gdje ćeš ...