Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Armija okupatora nema vremena za par stotina ljudi koji su preživjeli ugostiteljsko-turističku opsadu Splita pa se Getani moraju sami boriti za sve

Uvik kontra

Onih par stotina stanovnika gradske jezgre koji su preživjeli ugostiteljsko-turističku opsadu Splita nalazeći svoju zlu sreću što su se našli usred okupirane destinacije ne trebaju se čuditi što su prepušteni sami sebi. Armija turističkih okupatora nema vremena za njihove probleme, od pustih delicija koje se od zore do sitnih noćnih sati nakuvavaju u Dioklecijanovoj palači, koja se pretvorila u veliku kužinu, dopadne ih samo smradni dim iz restoranskih fumara, a od muzičkih točaka koje zabavljaju ovisnike o destinacijama o ponistre im udara samo neartikulirani bas.

Lako je ostalim Splićankama i Splićanima, oni u Palaču navrate samo slučajno, budući da više nemaju nikakve potrebe za sadržajima koji se ondje nude; tamo nema ničeg za njih, a posebno u sezoni, kad naša destinacija vrvi umjetnim životom.

Getani, kako se nazivaju u popularnoj kulturi, ostali su na kamenom otoku, među ruševinama antičkog grada živeći neugodnu dihotomiju, jedan dio godine žive među duhovima, a u drugom dijelu poplavljeni su narodnim masama iz svih dijelova svijeta. I ne, nemojte pomisliti kako su ove riječi usmjerene protiv turista: oni su fragilna masa velikom većinom dobroćudnih i zbunjenih ljudi koji ne žele probleme i koriste ono što im se nudi.

Problem svih nedaća splitske turističke okupacije je u domaćima, koji se ponašaju poput divlje horde, ne uvažavajući ni mjesto ni prostor ni vrijeme samo kako bi zaradili, a u opakom naumu ruku im daju kolaboracionisti u gradskoj politici i službama, kojima su stari grad, stare stine i stari svit zadnja rupa na ćaćinoj svirali.

Ne treba čuditi što su nakon godina zanemarivanja Getani pokrenuli niz gerilskih akcija kojima ostatak građanskog Splita daje otvorenu podršku. Od akcije pripituravanja izloga mjenjačnice koja je drsko penetrirala kroz zid na Marmontovoj ulici, preko popravka i bojenja zida u Židovskom prolazu, polijevanja šporkih srednovjekovnih kala u koje gradski komunalci ne zalaze, grafitiranjem upozoravajući na nelegalne reklamne panoe, zapuštenost i nered u gradu, na neizdrživu skupoću svih radova koje na svojim trošnim stanovima moraju izvoditi s ovlaštenim izvođačima, na zaborav koji ih prekriva...

Shvatili su da ako želiš opstati u najvrjednijem destinacijskom resursu, što je okupatorski naziv za naše nekadašnje ime Grada, moraš biti sam svoj građanin.

Naslovnica Uvik kontra