U propalome jednoumlju, sjetit će se stariji, bilo je zabranjeno pjevati domoljubne pjesme. Zbog „Ustani bane“ ili „Vile Velebita“ mnogi je svat završio na informativnom razgovoru, mnogi glazbenik pod kroničnom hipertenzijom, a mnogi mladenci u kartoteci sumnjivaca. Do današnjega dana nerazjašnjen je, zapravo, iracionalni animozitet ondašnjih udbaša i partijaša prema ovim objektivno benignim budnicama.
Valjda su ti nezasluženo slavni pjesmuljci svojedobno dospijevali na crne političke liste zbog republičkoga ključa i puke ravnoteže u hrvatsko-srpskim odnosima: tamo su zabranili kraljevsku himnu „Bože pravde“, pa su kod nas – kao kolateralne žrtve – u bunker morali makar „Ban“ i „Vila Velebita“.
Tito i rep
Ruku na srce, što je istinski provokativno i subverzivno za bilo koji ...