Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Veliki reformator

Vi Velikog Reformatora – naime – niste ni birali, pa nema ni formalnoga razloga ni da vašim interesima on ikad i imalo služi

Otkako je zasjeo u Banske dvore, predsjednik hrvatske Vlade Tihomir Orešković uvjerljivo se više bavio nebeskim nego zemaljskim poslovima. Samo u zadnjih deset dana, primjerice, sastao se najprije s nadbiskupom Bozanićem i članovima stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije, posjetio s obitelji papu Franu u Vatikanu, nakon povratka hodočastio svetom Leopoldu Mandiću na misu u zagrebačku katedralu, a onda se u višesatnom razgovoru družio i s vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom Puljićem.

Nebeski zagovor

Da su, međutim, bili i češći, premijeru se toliki sastanci s ovlaštenim predstavnicima Vrhovnoga investitora svejedno ne mogu zamjeriti: s obzirom na u zadnje vrijeme zategnute odnose, javna prepucavanja i prozivanja za veleizdaju između ključnih partnera u vladajućoj koaliciji, prvome ministru objektivno nije ni preostajalo ništa doli intenzivan nebeski zagovor.

U konkurenciji između zaplotnjaka Tomislava Karamarka, predstavnika čuda hrvatske naive Bože Petrova te turbopopularnog Zlatka Hasanbegovića – podjednako obljubljenog i u svijetu i kod kuće – Tim Orešković je sve donedavno uživao rejting relativno simpatičnoga državnog činovnika, pozitivnoga životnog stava i integralističkih nagnuća, uglavnom okrenutog realnim životnim teškoćama ovdašnjega puka.

Usprkos činjenici da premijerovih najavljenih velikih ulaganja u Hrvatsku još nema ni u tragovima, pa ga je i šef HDZ-a kao vrhovni politički pokrovitelj počeo otvoreno prozivati da nije pokazao još ništa od onoga za što je ovdje zapravo doveden, mnogom Hrvatu se svejedno donedavno činilo da je makar neupitna i kao sunce čista Timova reformatorska volja.

Putovanja na sastanke sa strateškim ulagačima u London i Kitzbühel, istinabog, nisu mu opravdala ni jedne dnevnice. Na zastupnička pitanja o identitetu misterioznog stranog ulagača u Slavoniju odgovarao je demokraciji neprispodobivim rečenicama da on mora ostati tajan kako ne bi pobjegao i da se dinamika privatizacije mora pomno usklađivati s Državnim odvjetništvom (?!).

Vlada kojoj predsjedava, otkako je formirana, u parlamentarnu proceduru još nije uputila ni jedan spomena vrijedan zakonski prijedlog; premijer sa suradnicima uporno eskivira pregovore sa sindikatima koji državnome proračunu prijete rupom od 7,5 milijardi kuna godišnje, a i inovator Mate Rimac najavio je izmještanje sjedišta svoje visokotehnološke tvrtke iz naše zemlje netom nakon što ga je posjetio premijer Tim Orešković, kojemu je, već tradicionalno, nedostajalo riječi oduševljenja viđenim.

Bez obzira na tu radnu faktografiju, prvi čovjek najbizarnijega kabineta u Banskim dvorima u novijoj povijesti slovio je praktično do jučer za našu rijetku narodnu nadu.

Ključna reforma - nikad u mirovinu

A onda je – u funkciji sipina crnila, tj. kamuflaže unutarkoalicijskih klanja između Petrova i Karamarka – Tihomir Tim Orešković u medije pustio popis svojih reformskih mjera koje bi trebale fascinirati Europsku komisiju i stubokom promijeniti Hrvatsku.

Doznali smo tako da je jedna od ključnih reformi koja nam konačno jamči bolji život češće umiranje, tj. već najavljeno poskupljenje police dopunskoga zdravstvenoga osiguranja i smanjenje bolničke potrošnje lijekova, kao i broja navodno nepotrebnih pregleda u hitnoj medicini.

Spoznali smo i kako će nas dobri čovjek Tim trajno usrećiti bržim produljenjem obveznoga radnoga vijeka do 67. godine života, te kako će prepoloviti postojeći broj zanimanja s beneficiranim radnim stažem.

Velika i dugo žuđena reforma u Hrvata, na koju čekamo dulje nego na samostalnost, jest i prodaja jedne od dviju lukrativnih tvrtki u državi – koprivničke "Podravke" – koja je u prošloj godini ostvarila neto dobit od 400 milijuna kuna.

Takvu imovinu koja samo smeta i kvari prosjek u nacionalnom gospodarskom portfelju fakat treba znati prodati, i to može samo Veliki Reformator.

Reforma je i daljnja rasprodaja preostalih državnih tvrtki, poslovnih prostora, stanova i zemljišta. Reforma je i uvođenje sustava e-građanin za pružanje usluga državne uprave, koji je već uvela i etablirala prošla Vlada.

Ključna domoljubna reforma je i ukidanje ili daljnje smanjivanje socijalnih naknada, kao i "profesionalniji odabir uprava i nadzornih odbora u javnim poduzećima", što i kukumari lako iščitavaju kao instalaciju vlastitih stranačkih kadrova na sve dostupne ili privremeno zauzete uhljebničke priključke. Jedna od stožernih Vladinih reformi, koju su nekim čudom zaboravili uvrstiti u pismo Europskoj komisiji, jest i ograničavanje potrošnje službenih mobitela na 400 kuna.

A gdje su ulaganja?

Ako se pitate postoji li u reformskom planu Tima Oreškovića ijedna istinska reforma koju će barem djelomično platiti bogatuni, lupeži, oni kojima je uvijek malo i koji su nas sa svojim političkim sponzorima kao zemlju i doveli do besposlenosti, siromaštva i beznađa – džabe se pitate.

Ako se pitate gdje su na reformskoj listi ta silna strana ulaganja, greenfield investicije i nova radna mjesta, gdje li se najednom djenuo onaj korporativni kapital kojemu je donedavno služio Tim Orešković i svečano se zaklinjao da će ga u velikim količinama dovesti i kod nas – bez sumnje spadate u krajnje naivne građevine.

Vi Velikog Reformatora – naime – niste ni birali, pa nema ni formalnoga razloga ni da vašim interesima on ikad i imalo služi.

Svoja ufanja okrenite radije nebeskim zaštitnicima, ali zagovor usmjerite ciljevima suprotnim od premijerovih. Čak je i navijati za Petrova ili Karamarka puno svrsishodnije od njegovanja političke naklonosti prema Timu Oreškoviću. Svaki dan kojim smo bliži njihovu raspadu i potpunoj propasti ove štetočinske družine na vlasti, put je nacionalnoga oslobođenja.
Kuge, gladi, rata i njihovih reformi, oslobodi nas, Gospodine.

Naslovnica Špurtilom i ostima