Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Reformski manifest

Zagreb, 250216. Markov trg. Banski dvori. Redovita sjednica Vlade. Na fotografiji: Osiguranje Vlade odvojilo je novinare i kamermane od ministara koji dolaze i tako im onemogucili postavljanje pitanja. Foto: Goran Mehkek/CROPIX
Istina je da se opet moramo zadužiti kako bismo pokrili proračunski deficit i da nam dug iznova raste, ali to je sad naš, domoljubni, dug. Zahvaljujući nama neće više, majci, komunjarski ostaci gurati zemlju u nove kredite

S ozbiljnom vlašću dolaze i ozbiljna vremena. Dosta je bilo zajebancije. Smijeh postaje sumnjiv, destruktivan, razoran: smije se samo onaj koji se nekome izruguje ili onaj tko je sretan, kome je dobro. A kome to danas u ovoj zemlji, poharanoj antihrvatskom vlašću jugokomunističkih ostataka, smije i može biti dobro?

Pijavicama, uhljebima, profiterima na narodnoj muci! Nepravda je da i u hrvatskoj državi jugosi i komunjare opet najbolje žive. Utovili su se na račun domoljuba i još nam se smiju. Našu vlastitu državu proglasili su za svoju.

Pazimo na kartice

Štakori i paraziti, uputimo ih tamo gdje im je mjesto. Zbijmo redove. Okrupnimo frustracije. Pazimo na svoje imovinske kartice, pravilno usmjerimo bijes. Neka im se sve kritike zalede ispred naših ledenih lica autoritativno podignutih brada. Neka nam ponizno otresaju prašinu s ramena smeđih košulja.

Postrojimo ih u stavu mirno ispred zastave. Očistimo predano javni prostor od njihovih podsmijeha. Smijenimo sve njihove ljude u medijskoj mašini i postavimo naše. Neka proizvode što veću buku i agresiju, da izgleda da nas je više. Ukinimo svaku satiru. Zabranimo odmah na HTV-u emisije "Bez veze" i "Montirani proces", neka oprez i strah zamijene kritičko promišljanje i nedržavotvornu ležernost.

Točno tamo gdje prestaje razgovor, žamor i kikot, počinje naša Hrvatska.

Smijenimo sve koji prave razliku između naše stranke i države u tajnim službama i represivnom aparatu.

Smijenimo sve nepoćudne kadrove i u diplomaciji. Za ministre nominirajmo samo ozbiljne ljude, one što im se vilice i prorezi za oči u dijalogu grčevito stišću umjesto otvaraju. One što baštine dramatske stanke između riječi i što prakticiraju periferne poglede preko hladnih cvikera.

One što prijete vozačima autobusa riječima: "Prosut ću ti mozak ako se ne makneš, takve sam svojedobno ubijao u Bosni." Nema ozbiljne države ni ozbiljne vlasti bez ozbiljnoga straha. Ne priznajemo iz principa nijedan prigovor ni argument naših neistomišljenika i neprijatelja. Ako im smeta jedna prepisana diploma, prepišimo ih odmah dvije.

Put dioba i propasti

Ako im smeta jedan šovinist na javnoj funkciji, priuštimo im ih barem deset. Ako ih iritira ponižavajuće uručenje šajkače poznatoj novinarki, smijenimo je i uručimo joj ritualno četničku kamu. Ne posustajmo na putu dioba i propasti, baš kao ni naši stari. Zastupniku srpske manjine na prigovore da jača govor mržnje preporučimo selidbu tamo gdje mu to neće smetati, može i na Madagaskar. Nitko nema pravo profitirati od etnobiznisa osim nas, vječitih monopolista na hrvatstvo. Bez obzira na povijesne razmjere krađe.

Pokrenimo akciju ubrzane militarizacije društva. Neka je predvode oni što nisu nikad služili vojsku ni okusili rata, to ove zdravorazumne najviše iritira. Pokrenimo i akciju lustracije jugokomunističkih ostataka: neka je najžešće zagovaraju nekadašnje komitetske toljage i udbaši, to ih isto jako nervira.

Neka znaju da mi možemo sve: od komunjare umijesiti domoljubnoga pravednika i ustašu prikazati kao suštu komunjaru. Neka znaju da nitko nije siguran tko prema nama nije ponizan i krotak. Aranžirajmo u to ime i zastrašivanje ideološki provokativnih kazališnih prvaka. Neka tjeskoba konačno prodre u sve njihove domove.

Potaknimo javne obračune i prozivke među novinarima, to će pridonijeti dragocjenoj atmosferi linča i pokretnih prijekih sudišta. Zaobiđimo sve institucije dok ih ne pokorimo. Špijunska mašina naš je ključni adut. Ignorirajmo proceduru dok njome ne ovladamo. Vjerujmo samo sudu svoje partije.

Istina je da se opet moramo zadužiti kako bismo pokrili proračunski deficit i da nam dug iznova raste, ali to je sad naš, domoljubni, dug. Zahvaljujući nama neće više, majci, komunjarski ostaci gurati zemlju u nove kredite. Zatvorimo granice za izbjeglice, slavimo dan kad stope očajnika više neće gaziti našom lijepom zemljom.

Zatvorimo srca za svaku tuđu nesreću, kako u svijetu, tako i kod kuće. Srežimo socijalna prava sirotinji, nije im ovo više socijalistička Jugoslavija. Ukinimo dječje doplatke budući da spremamo tisuću proračunskih eura za svako novo grlo. Uskrisimo uspjeh dragocjenih kapitalista u jedini spomena vrijedan narodni uspjeh. Povećajmo prihode Vladinu Uredu za odnose s vjerskim zajednicama gotovo 50 puta, jer je proizvodnja opsjena ovoj zemlji i dalje najneophodnija.

Branitelji bez milijuna

Otkad su hrvatski branitelji u Vladinu srcu, mogu se snaći i bez 560 milijuna proračunskih kuna kojima su ih komunisti dosad podmićivali. Nakon što je ritualno detroniziran mrski Fred Matić, gordim veteranima više ne treba čak ni samo ministarstvo.

Naš reformski manifest možda vam je trenutno malo nejasan, ali – s obzirom na ne tako davna obećanja – vjerujte da je itekako potreban. Mobilizacija najnižih strasti, te proizvodnja straha i prijetnji stvar su krajnje nužde kad ste već na početku mandata suočeni s karikaturalnom slikom svojega reformskog potencijala i političkog autoriteta.

Naslovnica Špurtilom i ostima