Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Trijumf

špurtilom i ostima

Opet trijumfira volja. Volja za obranu slobode mržnje. Volja za lijepljenje etiketa, za dijeljenje četničkih šajkača, za registriranje izdajnika i za masovne progone vještica.

Dakako, i volja za pogodovanje sebi i svojima usprkos važećim zakonima i civilizacijskim standardima. Volja za uspostavom novih nacionalnih obrazaca u kulturi. Volja za ministrima koji se napokon znaju prekrižiti. Volja za širenje fantastično opojne građanske tjeskobe. Volja za izrugivanje u lice demokratskim uzusima argumentima „pribavljenih papira“. Volja za nepatvorenim nasilnicima u državnome aparatu, volja za prijetnje silovanjem onima koji se usude izraziti bijes i pobunu.

Volja za hitnu lustraciju nepodobnih u hrvatskim medijima. Volja za drmešom snaša u dresu reprezentacije. Volja za druženjem s bogatim krezovima i osumnjičenicima za kaznena djela i volja za sankcioniranje onih u sigurnosnim službama koji su to registrirali.
 

Lisica u kokošinjcu

Volja za povjeravanje lisicama najodgovornijih dužnosti čuvara kokošinjca. Volja za promaknuće neonacističkih redikula na funkcije tobožnjih branitelja ljudskih prava.

Volja za Vladinom kuknjavom kako po ministarstvima ima premalo ljudi pa nam neće imati tko rezati troškove, makar ima više nego dovoljno kadra za vratove. Volja za prijetnje građanskim ratom samo 20 godina od zadnjeg rata. Čudo je ljudska i politička volja, sve se može kad se zemlju reformirati hoće.

Dugo u noć, u zimsku dugu noć, Božo Petrov novi moral Banskih dvora tka. O Neretvanska dolino žalosna, kaži - zašto ti Crnoja tako uporno stoji pred očima? Zašto na sve šuti Grmoja? Zašto se perjanici Mosta još lažno kite slavnim geslom uzoritih dubrovačkih čuvara Republike „Brini o javnom, zaboravi privatno“, a ministar u Vladi koju je taj isti Most omogućio – ponosno, u novinarske mikrofone, jer je i sam navodno diplomirani novinar – govori kako je malverzacije s prebivalištem, zemljištem i dodjelom kredita za stambeno zbrinjavanje činio u najboljoj mogućoj vjeri za svoj osobni interes.

Ni slavni reformator Tim nema ništa s tim. Reformator Tom čini sve po svom. Angažirani su i inozemni eksperti, krajnje neovisni stručnjaci, za odsudnu pomoć u procjeni treba li Mijo Crnoja nabaviti još koji papir za dokazati vlastitu nevinost ili je pametnije nabaviti još koju bojnu veterana i zaprijetiti prosvjedima. Protiv koga sad? Pa protiv izdajnika!

Predrag Matić nije pao ni nakon više od godinu dana šatorske pobune, nećemo valjda dozvoliti da naš perjanik posrne nakon dva-tri pišljiva novinarska članka? Ne pomaže ni što je i kompromitirani HHO već glasno zaključio kako Mijo Crnoja po ni jednom parametru nije dostojan javne dužnosti i da mora otići.

Čak i ako sad bude prisiljen na uzmak, nepovratna je šteta učinjena, a povjerenje u vjerodostojnost ove vlasti izgubljeno. Zemlja u kojoj je I.Z. Čičak glas razuma, pamtimo još iz nedavne povijesti, vrijedna je jedino hitne evakuacije.
 

Jesmo li čudovišta?

Ima jedan esej bezvremenski, vječan. Nitko ovdje s toliko malo riječi na temu društvene regresije nije toliko puno rekao kao beogradski pisac i intelektualac židovskog podrijetla Filip David, jedan od najupornijih boraca protiv velikosrpskog nacionalizma i Slobodana Miloševića. U svojoj knjizi iz devedesetih „Jesmo li čudovišta?“ - temeljenoj na slavnom kredu Prima Levija „Uvijek će biti pokvarenih svinja, ali čudovišta su oni koji stoje i gledaju“ - David je klicu mnogih ovdašnjih zala locirao i identificirao u primitivizmu.

Sramota je ukrasti od porezno obvezničkog novca, no nije sramota posuditi par ilustrativnih pasusa od takvoga velikana: „U mirnim vremenima ugnijezde se u nekoj sredini i svojim manirima naizgled uglađene osobe, pristojnim izgledom i uljudnim ophođenjem, uspijevaju da zavaraju okolinu. Suština je zapravo zamaskirana s nekoliko skupih odijela i nekoliko naučenih fraza.

Primitivci su tako ušuškani u samoj srži društva poput larvi koje mogu ostati larve čitavog života. Ali ako naiđu za njih povoljne okolnosti, iz tih larvi se razvijaju štetočine koje iznutra nagrizaju i dovode do propasti sve što dotaknu. Prostak vjeruje da svijet postoji samo radi njega. On nema nedoumica, kolebanja, grižnje savjesti, trauma. Svijet viđen njegovim očima je pojednostavljen, prost, bez moralnih dilema

„Ili kako ja kažem, ili nikako!“ - udara pesnicom o stol, ili pesnicom u oko kako bi stavio do znanja da mora biti po njegovom. Ima širok osmijeh kojim pokazuje zlatne zube.

Nosi razdrljenu košulju da bi otkrio maljave, muške, junačke grudi. Sve što ovakvi dodirnu, pretvaraju u svoju suprotnost. Vjera postaje blasfemična, rodoljublje kompromitirajuće, kultura ponižavajuća, vlast zaštita bezvlašću, visokoučene institucije paravan za gluposti, a politika – utočište za primitivizam i primitivce. Ideološki buzdovan u rukama primitivaca vitla i mlati oko sebe sve čega se dotakne.

Jednom probuđeni i osokoljeni primitivizam širi se posvuda nezadrživom snagom, pružajući zastrašujuće primjere bezobzirnosti, ponižavanja ličnosti i oduzimanja životu osnovnog dostojanstva. Primitivizam je izrugivanje duhu i istovremeno označava siromaštvo duha. Samoljublje bez ikakvog pokrića, oholost prema nemoćnima, poniznost prema gospodarima. Primitivci pišu povijest samoobmana, a „samoobmana je“, kako je kazao pjesnik, „ubitačna i za ljude i za narode.“

Imate li osjećaj da ste sve ovo već jednom živjeli, onomad kad ste bili u ognjici i teško bolesni? Imate li osjećaj da je život na našim stranama puki ringišpil, s kadrovima, likovima, osjećajima i mislima koje se ponavljaju? Sami ste si krivi.

Naslovnica Špurtilom i ostima