"Ja ne znam gdje će koja zvijezda pasti, gdje će moja djeca rasti/Ova kuća nema krova da u nju stane više snova." Tako piše i pjeva Mile Kekin u naslovnoj pjesmi svoga sjajnog albuma "Kuća bez krova". U pjesmi koja je natopljena sjećanjima gastarbajterskog sina koji je "tamo daleko" snivao o vlastitoj sobi i kući koju će roditelji jednom izgraditi u Domovini, ali i pjesmi u kojoj se ogleda sva tjeskoba hrvatske današnjice i života u državi u kojoj su izgubljeni i nada i snovi. Tako barem misli frontmen Hladnog piva, ali i tisuće "kekina" koji svakodnevno bježe iz zemlje u kojoj "ološ nosi značke i sve je naopačke", hrleći tamo gdje će im djeca sigurnije rasti i gdje se može još sanjati.
Sjajno mjesto
Neki misle i drugačije. Recimo, kasta kojoj i nova mirovinska reform...