Mišljenja Parangall

Parangall

zlatko gall

DEAD GAZE Easy Travels

Izvođač: DEAD GAZE
Album: Easy Travels (Ernest Jenning)
Ocjena: ****

Otvoreno priznajem da me spoj psihodelije i indiea te garažnog rocka - pa makar ga bilo samo u tragovima - uvijek činio sretnim. Dead Gaze predvođeni Coleom Furlowom ispilili su se u baš takvoj žanrovskoj niši. Furlow je godinama bio tipičan indie uradi sam autor/izvođač lo-fi skladbi snimljenih u vlastitoj sobi zvučali kao garažna lo-fi inačica ranih Flaming Lipsa.

A onda je stigla prilika života: zahvaljujujći prijatelju Furlow i band dobili su priliku za besplatna dva tjedna snimanja u vrhunskom studiju. Rezultat je bio sjajan nastupni "Brain Holiday" iz 2013.; album na kojem su bile maštovite kombinacije američke alter rock scene devedesetih, rasnih melodija, mrva sint-pop, chamber-popa...

Drugi album Dead Gazea "Easy Travel" slavnom je prethodniku - do uha. Mada ovog puta bez luksuznog i tehnički sjajno opremljenog studija već snimljen u Furlowljevom kućnom studiju, novi album je mnogo profitirao od iskustva rada na prethodniku. Figurativno rečeno - čovjek naprosto nije htio "natrag u garažu" i u indie lo-fi. Skockao je koliko je mogao kućni studio i u njemu primijenio naučeno.

Dobitak je bio više vremena u studiju te nastavak rada na idejama prethodnika. Konkretno, kako je to definirao sam Furlow, na "uvrnutom popu" koji se nalazi na samoj oštrici između ekscentričnosti i prijemčivosti. A band i njihov lider očito su naučili kako ponoviti odlične rezultate prethodnika. Prvenstveno uz zaraznu melodiju kojom kao da se htjelo podsjetiti da "pop" nije tek konfekcijsko humpa-cumpanje.

Rezultat je očit već u odličnom uvodnom broju "Constantly Happy" u kojem se psychom ogrnut fuzz gitare savršeno lijepe uz pop melodije i upečatljive riffove koji pršte dobrim vibracijama. Ovog puta skladbe obdarene jednako uvjerljivim melodijama prizivaju i utjecaje glama Marca Bolana, "Jump" je izniman komad snene psihodelije s jangle gitarama, "Eureka" između chamber popa, psihodelije Byrdsa, Beatlesa (ili rukopisa Jeffa Lynna)...

Na albumu se našla i neo-grunge brijačine (i stari koncertni standard) "Wait For Nothing" kao broj koji na prvu "zapali" stadion. Najkraće rečeno, još jedan album s odličnim autorskim rukopisom ali i zavidnim producentskim umijećem Colea Furlowa; glazbenika koji nepobitno zna kako bi pametna pop glazba morala zvučati.

Naslovnica Parangall