Mišljenja Parangall

Parangall

PROSTI FUCTORI Dojde mi da se poje(d)bem

PARANGALL
Izvođač: PROSTI FUCTORI
Album: Dojde mi da se poje(d)bem
Ocjena: *** ½

To nije (samo) album, to je vremenska kapsula! Pravi posjetnik na punk dane Hladnog piva - što ne čudi jer, Davor Kodžoman Hadžo bio im je tada basist - ali i na žilavost glazbene vrste koju se najčešće, onako ofrlje, zove pop punk rockom.

“Dođe mi da se pojed(b)em” Hadžin je studijski prvijenac odnosno prvi album Prostih fuctora, odrađen uz pomoć prijatelja, istomišljenika, starih suboraca... Zamišljen i odrađen uglavnom kao Hadžin autorski projekt u kojem su kao pjevači gostovali likovi poput Prlje iz Leta 3, Gobca, Seje iz Pušenja te Mile, Sube i Zoka iz Hladnog piva... album je nabijen energijom rasnih punkoidnih žestica (“Droga žena”, “Hladna ko led”, “Baterije”, “Teritoriji”, “Ajde doma”...) i do srži ozračenih duhom Hladnog piva iz vremena gajničke trilogije.

Posebice u skladbama “Studentska” s Miletom kao koautorom i glavnim pjevačem te “Mafija” u kojoj gostuju Suba i Zok. No tu su i duhovite zajebancije poput pseudoklapske “Oderi turista”, razigrane pop-punk veselice (“Blagdanska atmosfera”), neočekivane izletničke akustičarske laganice (“Ajaja”) te bizaran bonus s polasatnom snimkom kiše, grmljavine i hrkanja.

Srećom, dva druga bonusa su zanimljivija jer donose druge verzije “Droga žene” i akustičarsku “Oderi turista”. “Dojde mi da se pojed(b)em” ne donosi nikakvu revoluciju, ali je dobrodošao podsjetnik na pop-punk Hladnog piva s početka devedesetih koji je, pokazao je to i zimski nastup negdašnjeg Hadžijeva banda u “Močvari”, još uvijek vraški zabavan, vitalan i spsoban baciti brojnu publiku u delirij. Hažijev album i Prosti fuctori usidren u tom stilskom prostoru, za njih su prava blagovijest.

Zlatko Gall
Naslovnica Parangall