Nekoć davno prosječan svezak krimića imao je dvjestotinjak stranica, a nisu bili rijetki ni autori poput, primjerice, Georgesa Simenona, koji su svoje romane raspisivali u još skromnijem opsegu. U međuvremenu su se stvari otele kontroli, pa je volumen blokete postao skoro pa žanrovski standard. A nekima kao da ni to nije dosta. Recimo Stefanu Ahnhemu koji je svoj književni debi pod naslovom „Žrtva bez lica“ (prijevod potpisuju Lidija i Božica Lebinec) pretegnuo na skoro 600 stranica.
Prema žanrovskoj literaturi koja dostiže gabarite ruskih klasika, shvatili ste, gajim metodički oprez, a on biva još i većim kada shvatim da se radi o autoru koji je debitirao u vrlo zreloj dobi (rođen je 1966., a knjiga je izvorno objavljena 2014.), nakon što je dugi niz godina pisao scenarije ...