U siječnju 1934. godine Leone Ginzburg, mladi privatni docent na katedri za rusku književnost, upućuje pismo dekanu Filozofskog fakulteta u Torinu, svome mentoru Fernandu Neriju, u kojemu ga obavještava da neće prisegnuti na vjernost fašističkome poretku, što je kao znanstvenik dužan učiniti ako želi sačuvati svoj položaj i pravo na mirovinu. U dvadeset i osam mjeseci otkada je ta obveza zakonom propisana, samo je trinaest sveučilišnih nastavnika odbilo pokoriti se nalogu. Trinaest od gotovo tisuću i tri stotine, među kojima je bilo i podosta antifašista čija su uvjerenja uzmaknula pred strahom.
Od toga trenutka Leone Ginzburg naći će se na nizbrdici. U sljedećih deset godina većinu vremena provest će što u zatvoru, što na suspendiranoj slobodi (ili pod strogim policij...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?