Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Kako biti i ne biti sam

Librofilija

Ljupka bodulska balada u ruhu pitke komedije priča je o dvije žene, Radosti i Asji, situirana na dvije pozornice, bugarskoj i hrvatskoj

Tek što je V.B.Z. zaključio svoju biblioteku "Europom u 30 knjiga", na obzoru se ukazao novi projekt koji nam želi približiti književnosti starog kontinenta. "Europa iznutra i izvana" izdavačke kuće "Hena com" u sljedećih bi osamnaest mjeseci trebala ponuditi deset nagrađivanih romana iz jednako toliko zemalja. Niz su započeli Nijemac Benedict Wells - o čijem će "Kraju samoće" na ovim stranicama biti riječi za koji tjedan - i naša današnja gošća, Bugarka Ina Valčanova koja nam se predstavlja romanom "Otok Krah" (prijevod potpisuje Ksenija Banović).

Ljupka bodulska balada u ruhu pitke komedije priča je o dvije žene, Radosti i Asji. Prva iza sebe ima propali brak i još podosta manjih propasti, infišana je u astrologiju i svoju znanicu Asju koju doživljava kao potpunu suprotnost sebi samoj. Jer, za razliku od vječno potištene Radosti - kojoj su se roditelji, izgleda, krštenjem narugali - Asja je bezbrižna, nasmijana, svima privlačna i draga. To i ne bi bilo naročito čudno da dvije žene ne dijele gotovo identične natalne karte. Asja tako postaje isprva hobističkom, a potom i egzistencijalnom opsesijom sirote Radosti koja će prionuti na istraživanje njezina života. Dok ona u Bugarskoj bude kružila oko obitelji svoje zvjezdane dvojnice, pokušavajući saznati što više o njoj, Asja će provesti ljeto u Hrvatskoj, na Krku, prvo u društvu svoga prvoga muža i njegove nove supruge, a potom i među poljskim backpackerima.

Neke dionice romana čitatelja bi mogle navesti na zaključak kako je Valčanova na platnome popisu našeg Ministarstva turizma: "Ovdje je sve mekano, spokojno i lijepo. Sad više ne vidimo jednu, već niz malih uvala koje bljeskaju jedan za drugom, između pinija i maslina. Apsolutno nevjerojatne, kao izmišljene. Takvu vodu boja u prirodi nema i teško mi je povjerovati da nisu obojene." Neke druge dionice zvuče, pak, kao da ih je Bugarka ispisala nakon što joj je Gari Cappelli u nastupu bijesa uručio izvanredni otkaz ugovora o radu. Ovako, primjerice, opisuje čekaonicu na riječkoj Hitnoj pomoći: "Uplakana djeca sa zamotanim rukama, starci sa štapovima, ljudi u kolicima – svi izgledaju užasno ljuti i spremni na sve ne bi li nekom prepriječili put. Gotovo je s nasmiješenom i uređenom Hrvatskom. Kao da sam se vratila kući. Kroz otvorena vrata toaleta osjeti se vonj urina."

Valčanova je bistra žena koja dobro razumije kako se sva razlika između tobože zapadne Hrvatske i kobajagi istočne Bugarske može opisati činjenicom da se kod nas žestice služe na naprstke, a ne na kanistre ("Ovdje smo u Europi, pa ti toče u čašu samo trideset grama".). No, njezin "Otok Krah" nije knjiga o komparativnoj geopolitici i nacionalnim kulturnim stereotipima. Otok Krk koji je zbog slutnje privatnog sloma junakinje prigodno preimenovan u Krah, samo je živopisna pozornica priče koja nije ni bugarska ni hrvatska, nego univerzalna.

Priče koja se, u suštini, bavi našom paradoksalnom potrebom da u isti mah nekome pripadamo i budemo slobodni, pobjegnemo od samoće i njoj se s radošću priklonimo. Da stvar bude još i gora - a tu činjenicu darovita Bugarka šarmantno ističe - svi smo u manjoj ili većoj mjeri duboko uvjereni kako je sudbina prema nama bila škrta ili čak okrutna, a prema našim znancima neodmjereno milostiva.

Ina Valčanova ima meku ruku vješte obrtnice koja savršeno precizno odmjerava sve gorke i slatke sastojke, tvoreći od njih ljupku i pametnu, ali nimalo pretencioznu literaturu.

Naslovnica Librofilija