S "Lutkom" Ismaila Kadarea čovjek ne zna što bi prije: razveselio se ili pak gorko i neutješno zakukao. Naime, lijepo je imati u rukama posljednji roman (izvorno objavljen 2015. godine) jednog od najvećih pisaca našega vremena. Posramljuje, međutim, činjenica da je u pitanju prvi prijevod nekoga Kadareova djela na naš jezik uopće (iako se ovdje zapravo radi o hrvatskoj lekturi srpskoga prijevoda što ga potpisuje Shkëlzen Maliqi).
Lutka iz naslova Kadareova je majka, no iz te okolnosti ne bi bilo baš umjesno izvoditi zaključak kako je ovo roman o njoj, premda nema sumnje da je gospođa svojom apartnom pojavnošću (i tjelesnom i duhovnom) bogom dana za osebujnu književnu junakinju. Njezin sin, pisac uživljen u svoje dječačke godine, ovako je predstavlja: "... shvaćao sam da u sluč...