Ne bih htio biti morbidan - barem ne previše - ali ne mogu si pomoći.
Naime, teško mi se oteti dojmu kako nova knjiga Igora Mandića nosi pomalo neprikladan naslov. Umjesto što se deklarira kao "Predsmrtni dnevnik", trebala bi se zvati, recimo, "Posmrtna kronika". Jer, kao novinski pisac (a drugog zanimanja on nikad nije ni imao) ovaj je autor već dugi niz godina neporecivo mrtav. Da je upitati nakladnike zašto ga nitko ne želi angažirati, zacijelo bi ponudili jedan od ova dva odgovora: a) Mandića je pregazilo vrijeme ili b) on je naprosto preskup.
Poput Harryja Pottera
Ozbiljnost njegove pregaženosti zorno su opisale prosinačke promocije u Puli i Zagrebu: knjiga se prodavala na palete, a publika je dugo i strpljivo u kolonama čekala na njegov potpis kao da će se pred njom ukazati...