"Najveće groblje na svijetu u čovjekovoj je glavi. Nigdje toliko mrtvih i zaboravljenih", piše u jednome tekstu Miljenko Jergović. Naravno, uvijek se nađe poneko izniman da potvrdi to pravilo. Recimo, Karl-Markus Gauss. Da nije toga plodnog austrijskog esejista, memorija staroga kontinenta bila bi beznadno kljasta.
Prvi put našem se čitateljstvu predstavio prije šest godina knjigom "Europljani u izumiranju", zbirkom putopisnih priča o skoro pa zaboravljenim manjinama, sarajevskim Sefardima, Kočevskim Nijemcima, Arberešima, Lužičkim Srbima i Arumunjima, oživljavajući njihove nekoć vibrantne svjetove i dokumentirajući nevoljko uzmicanje tih zajednica. Osim što nam je otključala vrata iza kojih se kriju začudne kulture i potresne sudbine, ta nas je knjiga uputila u samu srž Gaussovih a...