"Točka gledišta vječito je gibajuće tijelo unutarnjeg planetarija." Tom rečenicom Mirka Kovača iz "Europske truleži", apologijom prava na intelektualno dozrijevanje i promjenu stava, mogli bi se braniti stranački preletači – narodski: prilivode – dodajući makar mrvicu šlifa svojoj ljudskoj bijedi. Ali naravno da neće. Jer protagonisti hrvatske truleži niti šlifa imaju, niti išta čitaju.
Ako već trebaju citirati nekog Kovača, onda će to prije biti Mišo: "Ne bira srce koga ludo voli/ za koga suze teku kao rijeka/ uvijek ima netko tko nas jače voli/ uvijek ima netko koga se više čeka."
Činjenica da Milan Bandić zadnjih tjedana "jače voli" i da mu stranka – čije je službeno vozilo u početku bio Smart, a danas je zglobni autobus – cvjeta kao ružičnjak u proljeće, straš...