Dva puta sam se u životu svečano, glasno i pred svjedocima zaklinjao, i to nijednom nije ispalo dobro. Prva se prisega ticala moje riješenosti da po cijenu vlastita života branim teritorijalni integritet Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Osam godina kasnije ispostavit će se da sam besramno lagao. Drugu obvezu dao sam zajedno s kolegicama i kolegama diplomcima na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nakon promocije u naša suvišna zanimanja, zakleli smo se da ćemo savjesno raditi sukladno najvišim standardima struke i čuvati znanstvenu istinu kao zjenicu svog oka. Kako se poslom za koji sam se školovao nikada nisam bavio, nisam ni mogao skočiti u vlastita usta.
Kao što znate, novinar sam. Pripadam, dakle, cehu koji se ni u što ne zaklinje. I kojemu ništa nije sv...