Uvijek kad sam tužan i kad nemam kamo poći, oglušim se na Cocin savjet i ne svratim do Poljuda, nego sjednem za računalo obavijestiti se što je novoga provalila naša predsjednica. I, vjerujete mi na riječ, svaki, ali baš svaki, svakcijati put moja se tuga razmrvi pred slatkim grohotom što ga u pravilu izazivaju žovijalne objave gospođe Grabar-Kitarović.
Evo, recimo, nekidan, dok nas je peglala ona nepodnošljiva južina, probudio sam se u ljupkom raspoloženju kao serijski ubojica kojemu je upravo ponestalo žrtava. No, čim sam sjeo za laptop pa pročitao vijest o šibenskoj turneji državne poglavarice, grintavost je ustuknula pred čistom, djetinje nevinom radošću. Čime je to predsjednica uspjela smekšati moje ogrubjelo srce? A čime nije!
Cijeli njezin monolog o demogr...