Čim predsjednica dođe u neku stranu zemlju gdje već desetljećima, ako ne i dulje, žive naši iseljenici, trenutačno zaboravi na bonton i lijepe manire. Umjesto da tamošnje Hrvate pristojno pozdravi i raspita se o njihovu zdravlju, ona odmah s vrata započne kuknjavu: "Braćo, umiremo! Morate se vratiti!"
Tako je nekidan zavapila i u Argentini, okružena trećom ili četvrtom generacijom potomaka emigranata. (Rekla je tamo i nekoliko nečuvenih gadosti, ali o njima radije ne bih iz higijenskih razloga.)
Likovi iz viceva
"Da se vratimo? A gdje to, pobogu?", zacijelo su se upitali okupljeni. Doma, svojim obiteljima, ili u zavičaj pradjedova, koji nikad nisu posjetili jer se nalazi na kraju svijeta? Gospođa Grabar-Kitarović zatekla se, dakle, u društvu jedinih Hrvata u cijelome svije...