Hrvatska stari, počevši od moje malenkosti nadalje. Štoviše, ona i izumire. O tome nisam spreman svjedočiti osobnim primjerom, barem još neko vrijeme, ali tko prelista novine do kraja i pronađe šonete, sve će mu se otvoriti. Naravno, u zemlji koja stari i izumire nije baš zabavno.
Jer, svaka država koja sliči hospiciju depresivno je mjesto u kojemu ne odjekuje smijeh nego hropac. Situacija je, međutim, do te mjere loša da će uskoro, zajamčeno, postati i gora. Kad (ili je ipak uputnije reći - ako) potpisnik ovih redaka ode u mirovinu, veliko je pitanje hoće li moći računati na bilo kakvu crkavicu za kruh, mlijeko i tablete.
Lista čekanja? Što je to?
Ne treba se stoga čuditi što je predsjednica Republike ovaj problem postavila visoko na listu svojih prioriteta. Uostalom...