Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Od početka je Parlov ustvari bivši

glava u balunu

Visoka pobjeda Hajduka na startu u Vinkovcima, sjajna najava derbija u Maksimiru protiv Dinama, proslava 107. rođendana “bijelih“, koloplet raznih događanja na Poljudu (predstavljanje sponzora, nova praksa prisjećanja stote godišnjice rođenja pojedinih igrača, uradak klupskog kroničara...), sve zaslužuje pozornost, ali ipak po svojoj dramatičnosti, rekao bih i nelogičnosti zbivanja na Gripama u središtu su zanimanja sportske javnosti.

Možda u tome pretjerujem, je li vjerojatnije da je malobrojnima stalo kud brodi slavni košarkaški klub, mitska Jugoplastika?

A što mogu, “žuti“ su mi prirasli srcu, dugi niz godina pratio sam taj klub, u početku kao novinar početnik, početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća (zamislite kako je to davno), pa kasnije i kao dužnosnik kluba, tako da se mogu pohvaliti da sam bio tajnik kluba u vrijeme kad je Jugoplastika 1971. prvi put osvojila naslov prvaka Jugoslavije. O, bio je to jedan od onih događaja, koji ostaju zauvijek upisani u memoriju  sportskog Splita, ta pobjeda usred Zagreba protiv Lokomotive i onda doček igrača na željezničkoj stanici u Splitu kad se okupilo dvadesetak, možda i više razdraganih navijača kluba.

“Neki ne mogu shvatiti što ja osjećam kad uđem u dvoranu na Gripama“, to su riječi koje je izrekao novi direktor “žutih“ Mislav Parlov, koje i ja dijelim, ali koje sam u više navrata čuo i od Ivice Skelina i mnogih bivših igrača, funkcionara, pa i navijača. Stvarno, dolazak na Gripe izaziva kod mnogih val ushićenja u odnosu na prošlost...

Što me to tako uzbudilo, bolje kazati uznemirilo u prošlih nekoliko dana? To je neočekivana odluka novoustoličenog direktora kluba Parlova da uruči otkaz treneru Skelinu. Ali i nastavak kaotičnog stanja u klubu, jer je Parlov ostao u fotelji, a Skelin na klupi. Pokušaj članova Nadzornog odbora da ublaže, stišaju, nađu neki kompromis, još je veći problem i dokaz nesnalaženja vodstva u kritičnim situacijama.

Treneri dobivaju otkaze, pogotovo kad nema rezultata, još prije kad stručnjak izgubi povjerenje igrača. Tako činjenica da je direktor odlučio otpustiti Skelina nije neki nelogični potez. I zašto onda nadzornici nisu prihvatili tu ipak drastičnu odluku Parlova, zašto su se odlučili za nezdravu čeku?

Jednostavni su odgovori, kad se analizira stanje na Gripama, zaključci se nameću sami od sebe: Skelin nikako ne zaslužuje otkaz, pa onda vodstvo ne zna kako bi se oslobodilo Parlova. Jer, ostanak te dvojice u klubu, njihova daljnja suradnja je nemoguća, osnovni temelj za zdravlje jednog kluba, a to je odnos na relaciji direktor - trener nepovratno je srušen.

Po svemu treba na vagu staviti tko je od te dvojice važniji za budućnost kluba. Je li to Parlov, kao mladi biznismen, koji će garantirati razvoj, podizanje kluba na višu razinu u organizacijskom, marketinškom i poslovnom smislu ili je za “žute“ važniji objektivno već etablirani stručnjak kao što je Skelin.

Kad se analiziraju doprinosi – kratkotrajni direktora i gotovo dvoipolgodišnji trenera – onda je nedvojbeno značajniji učinak Skelina. Naime, on je “žute“ preuzeo u kritičnom trenutku u studenome 2015., pa je radom pridonio najprije stabilizaciji, onda i afirmaciji mlade generacije košarkaša do te mjere da je zaslužio izborničku ulogu reprezentacije Hrvatske. 

S druge strane Parlov, u odnosu na dvomjesečni rad u klubu, još nije ni mogao realizirati svoj potencijal. Međutim, baš taj start dovodi u sumnju njegov izbor za direktora, jer je tijekom kratkog perioda pokazao nesnalaženje u uvjetima rada u klubu s jedne strane i donošenje odluka koje ga u najmanju ruku kompromitiraju.

Parlov je najavio da “dolazi donijeti u klub najbolju poslovnu praksu“, tako da je svojom parlatinom, kao i curriculumom vitae, naprečac osvojio sve kojima je klub na srcu. Boga ti, tako mlad, samo 35 godina, ali dokazan na raznim poslovima u svijetu, s radnim mjestima od ugleda, još k tome “čovjekoljub i katolik“. I povrh svega bivši košarkaš, istina na Gripama juniorskog dometa, ali koji je igrao košarku u Americi prigodom studiranja.

I onda su se počele događati nebuloze, vrhunac je bio angažman Bruna Šundova, košarkaša koji je svojevremeno naprasno napustio splitski klub, u stvari pobjegao i krenuo u nevjerojatna lutanja po svijetu, pa je tijekom dvadesetak godina promijenio 35-36 klubova (koliko, čak ni on ne zna točno).

U tim klubovima nije ostavio traga nego se sad na kraju neuspješne karijere, premda je sigurno zaradio novaca, vratio na Gripe, gdje je naša otvorena vrata umjesto da su ga odrebatili. U stvari, otkrilo se da je Parlov imao plan, uvesti Šundova u funkciju sportskog direktora, pa je to navelo Dina Rađu, niz godina u ulozi savjetnika “žutih“ da napusti Gripe.

Malo po malo ljudi u klubu, ali i oni oko njega, oni koji “žute“ drže za svoje bez obzira što su bez službenih funkcija, počeli su uviđati da je Parlov pretjerao, da je povjerovao u svoje sposobnosti kojima će vratiti “žute“ na staze stare slave. Objektivno, to baš i nije moguće.

- Svoj posao odradit ću bez kompromisa, može se dogoditi već sutra da napustim klub – rekao je Parlov tijekom nastupa na direktorsku poziciju – jer se od mene traži kompromis, a to mi ne treba, jer sam neovisan.

Od početka je Parlov u stvari bio bivši, dobro je da se to brzo otkrilo...

Naslovnica Glava u balunu