Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

U Maksimiru vlada debuleca, sad je prilika ‘bijelima’ za pravi nokaut

komentar zdravka reića

Evo napokon pravog ispita za momčad Hajduka, derbi protiv Dinama na Maksimiru trebao bi pokazati koliko su realne najave da su “bijeli” u stanju uključiti se u borbu za vrh tablice. Naoko sve je idealno posloženo: Hajduk u naletu, Dinamo u krizi kakva se nije dogodila u prošlom desetljeću.

Naime, “modri” su u pravilu, u proteklih deset godina odmah na startu prvenstva serijama pobjeda obvezno stjecali bodovnu prednost, pa se sve svodilo na pitanje kolika će na kraju biti razlika, uglavnom u odnosu na Hajduka.

I ovog puta “modri” su rezultatski izvanredno startali, šest pobjeda (jedna kočoperna u Poljudu 4:0) i jedan neriješeni rezultat (1:1 protiv Slavena na Maksimiru). Međutim, igre su im bile neuvjerljive (osim one u Splitu), pa se u nastavku sve srozalo: debakli protiv Osijeka i Rijeke. Evidentno je da je Dinamo u krizi igre, djelomično i rezultata, moguće poslije dugo vremena i rukovođenja.

Naime, poslije niza fenomenalno odrađenih transfera dvojice Marka – Pjace u Juventus i Roga u Napoli, ali isto tako majstorske prodaje vratara Eduarda dos Reis Carvalha (stigao je kao “free agent”, otišao je u Chelsea za pet milijun eura) – momčad Dinama više ne djeluje moćno, točnije ostavlja dojam osiromašenih potencijala. Činjenica je da to više nije momčad nego sastav individualista i zato Zdravko Mamić i Tomislav Svetina traže trenera koji će silni potencijal mlade momčadi pretvoriti u snažni kolektiv.

Dakle, dojam je da u Maksimiru vlada debuleca, Dinamo manifestira slabosti i poslije dva nokdauna protiv Osijeka (0:1) i Rijeke (2:5) treći poraz u srazu s Hajdukom predstavljao bi pravi nokaut. Takav da se poslije jedanaest uzastopnih titula prvaka Dinama napokon događa smjena na tronu.

‘U igru uđeš kao da od početka gubiš 0:1’

Hajduk, može se kazati trener “bijelih” Marijan Pušnik ima komotnu poziciju, u derbiju na Maksimiru može mnogo dobiti, a s druge strane malo izgubiti. Tu se ne treba zadovoljavati mogućim solidnim dojmom, bitan je rezultat. I sa slabom igrom, čak onakvom kakvom se svojevremeno Hajduk provukao u polufinalu kupa sa Stankom Poklepovićem (0:0), “bijeli” bi s pozitivnim rezultatom izveli veliki korak, najprije za svoj gušt, ali i na radost navijača Rijeke i Osijeka.

Treba prisnažiti, igrači Hajduka bi u slučaju da Maksimir napuste neporaženi dobili još čvršće samopouzdanje takvo da bi se stvarno mogli upustiti u trku za liderom Rijekom.

A u slučaju poraza, objašnjenje je logično, ono Pušnikovo, kako je on tek na putu stvaranja homogene momčadi. Ostavimo, zanemarimo onu golijadu protiv Jalžabeta, klape vatrogasaca, šofera, ratara, uopće obrtnika, kojima je nogomet razonoda.

No, hvale vrijedne su visoke pobjede protiv Slavena i Cibalije premda su se rađale u teškoćama. U oba slučaja “bijeli” su se razgoropadili tek u nastavku, dakle poslije lekcije trenera tijekom poluvremena. Pušnik je, poslije te dvije visoke pobjede, novinarima otkrio: “Podviknuo sam i igrači su shvatili”. 

Ajde de, igračima je tijekom odmora trebala sugestija trenera da bi krenuli pravim putem. To se eto dogodilo dva puta, kad bi tako bilo i nadalje dalo bi se priupitati: ma zašto igračima treba 45 minuta tumaranja da bi onda nastavili u pravom smjeru. Imperativ je u utakmicu krenuti punom snagom, a ne igrati na neku čeku, na uvjerenje da će se ukazati prilika i zabiti gol. Vječni Tomislav Ivić je tumačio:

- Želim da mi momčad uđe u igru kao da od početka gubi s 0:1...

Sudar legija stranaca

Sudar na Maksimiru bit će svojevrsno dokazivanje legije stranaca. Zanemarimo putovnice, vodimo računa o mjestu rođenja, pa na osnovu tih činjenica po broju stranaca Hajduk u odnosu na Dinama vodi s 13:12. Eto, prije nekoliko godina iz Splita, od strane navijača Hajduka krenula je lavina prosvjeda zašto i kako se radi svojevrsni “lex Dinamo” u odnosu na propis da šest stranaca može biti u sastavu.

Danas o tome nema ni govora, pogotovo nema riječi o jednom strateškom zahtjevu navijača “bijelih” nazvanom “naša dica”. Taj projekt je papila maca, kao i niz drugih zahtjeva, činilo se temeljenim na poštenom pristupu stvaranja “našeg Hajduka”.

U Poljudu, naročito ovi iz udruge “Naš Hajduk”, alergični su na svaku kritiku, pa i najblažu. Navodno su se dali u analize svega što se objavljuje o Hajduku, pa onda imaju debatni klub kojeg će autora tužiti za neke po njima netočne navode. Čudi me taj mentalitet koji se očituje u maksimi ljudi iz Zagorja “vse vas bum tužil” premda sada Hajduk vode Zagrepčani s korijenima iz Zagore i Slavonci.

Neka se nadaju da to nije gubitak vremena nego mogućnost da obrane svoj dignitet. No, sigurno su svjesni da ga mogu održati jedino uz pomoć rezultata… A oprati se neće moći bude li Hajduk završio kao četvrti (lošije ne mogu i kad bi htjeli).     

Posebno je važna financijska stabilnost kluba, to da se ostvari toliko proklamirana samoodrživost na bazi privrženosti navijača. Svi iskreni ljubitelji Hajduka logično žarko žele da se taj projekt realizira do u tančine, naravno i što prije, nikako da se ostvarenje produži na deset ili petnaest godina.

Jer, možda je zaista varka, velika iluzija taj preporod Rijeke (prva na tablici) i Osijeka (drugoplasirani) na račun privatnog kapitala, u krajnjoj liniji i Istre 1961 (petoplasirana). Moguće su takvi položaji privremeni...

Naslovnica Glava u balunu