Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Zdravko Reić: Ne osuđujmo navijače unaprijed, i mene su nepravedno gonili

glava u balunu

Ružni događaji u St.Etienneu do krajnjih granica su mobilizirali javnost u akcijama protiv huliganskog ponašanja, tako da je napokon zauzet gard nulte tolerancije prema akterima, koji izazivaju nerede na sportskim terenima.

Odavno je politika „zero tolerance" proklamirana u nas, mnogo prije nego su se dogodili posljednji veliki incidenti u Milanu, Zagrebu, Splitu, St.Etienneu, ali su se vlasti uporno ponašale nonšalantno, naročito kad su se događali izgredi na domaćim utakmicama, mislim HNL-u. Odavno policija i organi pravosuđa doživljaju poraze u svojoj borbi prema divljacima na tribinama.

U onoj prošloj, prežaljenoj državi govorilo se da organi vlasti imaju tolerantno meki pristup prema izgrednicima baš zato, jer se neredi događaju u okviru sportskih nadmetanja, pa je policiji i drugima iz vlasti bilo bitno da se bunt ne prenese na ulice. Možda je to slučaj i sada, kod nas...

Uostalom, kako je raportirala u našim novinama Katarina Marić Banje, prilikom određivanja istražnog zatvora sudac istrage je naveo u obrazloženju kako su privedeni navijači „nezakonito priskrbili metode ulice i linča negirajući pravne institucije RH te proizvodnjom anarhije sami mijenjaju legalno izabrane djelatnike HNS-a zbog čega je pravna država bila prisiljena reagirati budući da u protivnom postoji bojazan da bi upravo taj zakon ulice nastavio na isti način rješavati sve eventualne probleme u državi".

Dakle, tu smo, država se plaši da se neredi sa stadione ne preliju na ulice! Taj strah je sasvim opravdan. Po tko zna koji put se pokazalo da organi gonjenja nisu u stanju osigurati relevantne dokaze o akterima nereda, odnosno kad policija i podastre takve dokaze pravosudni organi huligane ne kažnjavaju nego ih praktično škaklju, što izaziva ogorčenje javnosti.

Bez i najmanje krzmanja ponovit ću svoja standardna, uobičajena stajališta da bez pravih represivnih mjera, uz naravno dugotrajni edukativni proces, jednostavno nema lijeka. Vlatko Đolonga, nekadašnji igrač Hajduka prigodom jedne manifestacije protiv divljanja i rasističkih ispada na tribinama je sugerirao: -Kasno je pokušavati odgojno utjecati na zrele momke, mora se s edukacijom krenuti u zabavišta i osnovne škole i tamo propagirati fer ponašanje navijača.

Dakle, odgojno djelovati na najmlađe, represivno na zadrte. No, da bi se sa tribina odstranilo izazivače nereda policija mora biti efikasnija. A ne da s dogodi kao u sentetjenskom slučaju nedostatak dokaza, odnosno da protiv onih koji su procesuirani postoje takozvani „nejasni dokazi". Nikad neću biti na strani izgrednika, u više navrata sam konstatirao da tu nema nikakva „ali".

Ipak se ne može odobriti pritvaranje pojedinih gledatelja kako bi se pokazalo da se ureduje, da se zbog pomame u javnosti, pritvaraju eventualno i nevini. To se toliko puta događalo kod nas, policija ih hvata što se kaže „đuture", odreda, pa neka briga pređe na suca za prekršaje ili suca istražitelja. Ono kad su bili izgredi na Malti u rujnu 2005. privedeni su brojni totalno nevini.

Međutim, kako nisu prokazani u javnosti, ono poimenično, ipak je to za dotične bilo snošljivo. No, kad se kao u posljednjim slučajevima iz Francuske individualiziraju pojedinci, kad ih se predstavi kao siledžije „s nejasnim dokazima", sve dok se nije utvrdila krivnja, to je prava strahota. A to tvrdim na temelju svojih iskustava. Prestrašno, za mene, moju obitelj, bližnje bilo je to kako sam po medijima sramoćen zbog navodnog „slučaja Asanović" (bilo je naslova: „Šjor Rejo, di su pare").

Treba se čvrsto, nepokolebljivo držati presumpciju nevinosti. I onog postulata da je „bolje osloboditi deset krivaca nego osuditi jednog nevinog". Dakle, treba prepustiti da „pravna država radi svoje", kako to voli ponavljati zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. A ne kako je u mojem slučaju, na tvrdnje suca istražitelja „kako u slučaju Reić nema ničeg za gonjenje", državni tužitelj Vrdoljak zaključio: „Neka Reić visi i neka se koprca".

Ali pokušajmo na problem pogledati s navijačke strane. Eto, nikad kao posljednje četiri, pet godina nije bilo da navijači Hajduka, konkretno Torcida, tako zdušno podržava svoje miljenike i rukovodstvo kluba. Takvo ponašanje zaslužuje čestitke. Uz napomenu da moraju provesti akcije samopomoći, to jest iz svojih redova eliminirati izgrednike, na neki način ih neutralizirati.

Navijači bi trebali, kad toliko vole svoj klub, sami eliminirati one koji izazivaju pirotehničke ispade, rasistička skandiranja, uopće one koji stvaraju nerede i štete najdražem klubu. Nelogično je, ljudi moji, s jedne strane zaklinjati se u ljubav prema „bijelima", a s druge strane izazivati nerede i sve to popraćati mantrom „neka ureduje pravna država".

Naslovnica Glava u balunu