Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Glover je bio metafora

komentar zdravka reića

Evo nas pri kraju prvenstva, preostala su tri kola, praktično sve je riješeno, prema očekivanju: Dinamo prvak, Rijeka, Hajduk i Lokomotiva u Euroligi, jedina neizvjesnost je tko će izravno ispasti, već prežaljeni Zagreb ili možda Istra 1961. Reklo bi se finiš još jednom nezanimljiv osim tog raspleta na dnu tablice.

A baš taj rasplet donosi pravi odgovor o vjerodostojnosti našeg nogometa. Naime, pitanje je hoće li u ta tri kola biti štele, namještaljki u vidu iznenadnih rezultata.

Zagreb zaostaje debelih šest bodova za pulskim klubom, reklo bi se u normalnim okolnostima da je to nenadoknadiva razlika. Istra 1961 je u komatoznom stanju, to se najbolje vidi po nokautu kojeg su Puljani doživjeli u izravnom dvoboju za spas protiv Zagreba (1:4).

Sjetimo se čudesne serije Osijeka

Pod povećalom će se naći tri preostale utakmice Zagreba i Istre 1961, pitanje je hoće li se dogoditi berba bodova prvoligaša iz Kranjčevićeve, odnosno ima li momčad Andreja Panadića snage napokon osvojiti bodove spasa pa da u doigravanju ipak opstane.

Zagreb je u drugom dijelu prvenstva na 12 utakmica ubilježio osam poraza, dvije neriješene i na kraju dvije pobjede (ukupno osam bodova), dok je Istra 1961 imala mizerni učinak od osam izgubljenih i četiri remija (dakle, četiri boda).

Je li to opaka, zlonamjerna misao da će Zagreb na tri utakmice kod kuće, u Kranjčevićevoj protiv Belupa, Lokomotive i Hajduka pobijediti u sva tri slučaja?

A to je moguće i bez popusta protivnika obzirom da tri kluba, protiv kojih igra donedavno već prežaljena klapa predsjednika/trenera Dražena Medića u završnici, nemaju nekih imperativa osim da do kraja igraju pošteno, punom snagom. U prošlim prvenstvima svjedočili smo pobjedonosnim serijama, na primjer Osijeka, koji je doživio čudesne preobražaje za spas od ispadanja.

Poznato je da momčadi koje se nađu u zoni ispadanja u pravilu igraju žestoko, doslovno napaljeni, jer je igračima u pitanju egzistencija. Toliko puta smo svjedočili euforičnim slavljima klubova kad opstanu u prvoj ligi, čak raspojasanijima od onih radovanja za naslov prvaka.

Gubitak tla pod nogama

Onako na papiru momčad Istre 1961 ponaša se gubitnički, Puljani objektivno ne bi smjeli proći neporaženi u Maksimiru i na Rujevici, a imaju i teški zadatak kod kuće protiv Splita.

Istarski klub gubi tlo pod nogama, projekt američkih biznismena okupljenih oko mister Michaela Glovera doveden je u sumnju. Od najavljenih ambicija da će se uključiti u borbu za gornju kuću, što je ipak bila velika zabluda, ostala je činjenica da je Istra 1961 financijski i organizacijski konsolidiran klub, ali su rezultati katastrofalni. Posebni problem za pulski klub predstavlja činjenica da su mu navijači okrenuli leđa.

Glover&company su svojevremeno pokazali iznimno zanimanje za preuzimanje Hajduka, pa kad nisu uspjeli onda su se povukli na pričuvni, reklo bi se manje zahtjevni položaj.

Pokazalo se da su precijenili svoje sposobnosti i doveli projekt u pitanje. Mnogi se naslađuju takvim razvojem, bolje je kazati krahom “amerikanizacije“, pogotovo se zluradost osjeća kod navijača Hajduka. I mene se proziva, pa se i sprda na račun jednog teksta pod naslovom “Welcome mr. Glover“, jer u biti zagovaram proces od preoblikovanja u privatizaciju.

Tada mr. Glover u mojim razmišljanjima nije bio tretiran kao bogomdano rješenje, već sam se zalagao za drugačiji model, onaj u kojem će neki bogatun uložiti kapital u splitske “bijele“ i omogućiti bržu transformaciju u jaki klub. Dakle, mr. Glover je bio metafora, način da Hajduk dobije većinskog vlasnika sposobnog i ambicioznog za jačanje splitskog kluba.

Većina navijača “bijelih“, posebno oni učlanjeni u udrugu Naš Hajduk, neće ni da čuje za takve solucije. I nadzorni odbori, izabrani od strane tih članova, također su jednodušni u vjeri da je spas isključivo u modelu “narodnog Hajduka“.

Razlika između mojih stajališta i njihovih je u zagriženosti, jer – to sam toliko puta naglasio – osobno nisam protiv tog modela nego sam sumnjičav da će “bijeli“ uskoro dosegnuti razinu koja dolikuje klubu iz Poljuda. A to znači da je neprirodno za Hajduka zadovoljavati se ulogom trećeplasiranog u prvenstvu, uz eventualne radosti osvajanja ponekog kupa.

Frustrirajuća je supremacija Dinama iz sezone u sezonu

Dakle, bit će svima na radost u slučaju da navijački projekt uspije, uz opasku kako bi bilo lijepo da se taj preobražaj kluba, povratak u borbu za naslov prvaka, dogodi što prije.

Ali nikako da svi budu osuđeni na dugotrajno čekanje. Pogotovo se ne smije prihvatiti farsa kako je bolje da klub kao “dite puka“ tavori u sredini tablice nego da uz pomoć privatnog kapitala zauzme poziciju koju Hajduk po svemu zaslužuje.

Uopće nije problem prisjetiti se najava, recimo bivše predsjednice Nadzora Branke Ramljak, u trenutku njezine inauguracije na ključnu klupsku ulogu, kako će Hajduk 2015. ili najkasnije 2016. igrati za prvaka. Ma bit ću, kao stari navijač kluba, sretan kad bi se ti dometi ostvarili recimo do 2020.

Priznali to ili ne, ipak je frustrirajuće za armiju pristalica Hajduka da se iz sezone u sezonu nastavlja tolika supremacija Dinama. U prošlih pet prvenstava otkako je na snazi narodna vlast minus u odnosu na prvaka bio je 17, 21, 25, 22, čak 38 bodova. Sad su “bijeli“ na minus 18 …

Naslovnica Glava u balunu
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last