Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

PRIČA O IGRAČKAMA 4 Još jedno zbogom za beskraj

FILM: Toy Story 4; animirana avantura; SAD, 2019.; REŽIJA: Josh Cooley; GLASOVI: Krešimir Mikić, Ranko Zidarić; DISTRIBUCIJA: 2i Film; OCJENA: **** ½

Vrhunac Disney-Pixarove franšize, osobno, još uvijek ostaje 'Toy Story 3', no 'četvorka' je izvrsna i dostojna najboljeg animiranog serijala u povijesti, ujedno i jedan od zasad naj-filmova godine. Krug je u prethodniku bio zatvoren i priča o igračkama ispričana za 'beskraj i onkraj'. Tako gledano, četvrti dio izgleda nepotrebno. Možda i jest, ali napravljen je tako dobro da je postao potreban kao epilog serijala sa suzom u oku i knedlom u grlu.

"Zašto moram biti igračka?" – "Priča o igračkama 4" (2019.)

Pouka za Hollywood je bila kristalno jasna proteklog vikenda na američkom box-officeu: kad je neki nastavak istinski dobar, ljudi će masovno potegnuti do kina. "Toy Story 4" se u američkim kinima premijerno otvorio sa 118 milijuna dolara i prekinuo neslavni komercijalni niz novih nastavaka, podcijenjenog "X-Mena" ("Dark Phoenix") i "Ljudi u crnom" ("Globalna prijetnja").

Četvrti dijelovi serijala rijetko pomiruju kvalitetu i kvantitetu ("John Rambo", "Pobješnjeli Max: Divlja cesta"), ali "Priča o igračkama 4" je uspjela u tome. Vrhunac Disney-Pixarove franšize, osobno, još uvijek ostaje "Toy Story 3", no "četvorka" je izvrsna i dostojna najboljeg animiranog serijala u povijesti, ujedno i jedan od zasad naj-filmova godine.

Treća "Priča o igračkama" se naizgled oprostila s kaubojem Woodyjem, astronautom Buzzom i ostalim likovima. Bio je to pristali i krajnje dirljivi oproštaj, jedan od najdirljivijih ne samo u (Disneyjevim i Pixarovim) animiranim filmovima. Vlasnik igračaka Andy nepovratno je odrastao i darovao ih djevojčici Bonnie na čuvanje. Zajedno s njim su odrasli i klinci koji su gledali "Toy Story" od 1995. do 2010. godine.

Novi redatelj Josh Cooley je nakon devet godina otresao prašinu s igračaka i podsjetio zašto smo likove i koncept crtića provotno zavoljeli. Gledajući "Priču o igračkama 4" nanovo uviđamo koliko je Woody nijansiran lik, svakako jedan od najbolje karakteriziranih u povijesti crtića koji samo biva produbljen iz nastavka u nastavak.

U prvom filmu se bojao da će pasti u sjenu pojavom modernijeg Buzza. U drugom i trećem je strahovao da će vlasnik prerasti igranje s igračkama i napustiti ga, što se konačno i dogodilo. U četvrtom je on glavni (Buzz biva gurnut u stranu) i sada prolazi još veću egzistencijalnu krizu pojavom nove Bonnieine najdraže igračke – Vilička, sastavljenog iz otpada od žlice-vilice.

Igračke postoje da ih djeca vole i da bi se igrala s njima, a ne da čame i kupe prašinu u ormaru kad ih se djeca zasite ili narastu u odrasle ljude i osjećaju se beskorisno, pretvore se u svojevrsni otpad, "komad plastike" osuđen da postane "smeće" ("Toy Story 3").

Kad se Viličko u ponavljajućim gegovima baca u prvu kantu za smeće na koju naiđe i inzistira da je (za) otpad, ne igračka, Woody ga opsesivno pokušava uvjeriti u suprotno jer je "ključan u Bonnieinoj prilagodbi na školu". Neposredno uvjerava i sebe samoga s obzirom da se Bonnie s njime igra manje od Andyja nekoć, usput tražeći smisao postojanja i ispunjenja cilja jedne igračke.

Svaka "Priča o igračkama" bila je metaforički i filozofski nastrojena, tako i ova s rednim brojem četiri gdje Woody još više pazi na vlasnika (Bonnie) kao otac na svoje dijete prateći je prvog dana škole, a Viličko se pita "Zašto moram biti igračka?".

Nakon što Woody ponovno sretne porculansku lutku Bo Peep, sada pretvorenu u akcijsku heroinu, shvaća kako igračke ne moraju imati vlasnika (dijete), već biti i neovisni. "Ja nisam Andyjeva igračka, došlo je vrijeme za novog klinca", govori Bo Peep u početnoj "flashback" sekvenciji koja nadoknađuje njezin izostanak u trećem dijelu (bila u prva dva).

Godinama kasnije, kad je od svih luna parkova i staretinarnica Woody morao uletjeti baš u njezine, Bo Beep je "izgubljena igračka", igračka bez vlasnika, ali se, za razliku od njega, ne sekira zbog toga, već joj godi (ženska) neovisnost i sloboda.

Prijašnji crtići o igračkama i klincima u prenesenom značenju su govorili o djetinjstvu, odrastanju, roditeljstvu i familiji, a "Toy Story 4" subverzivno propituje nuklearnu obitelj u današnjem svijetu, premda očekuje obiteljski posjet kinu, te navodi igračke da simultano obnašaju ulogu i roditelja i djece koja uviđaju da mogu biti samostalna i neovisna.

Animirani film daje materijala za razmišljanje roditeljima istovremeno ih vraćajući natrag u djetinjstvo i sentimentalno podsjećajući na vlastiti odnos s igračkama, odrastanje od djeteta do studenta i dalje, znači nešto kao "Izvrnuto obrnuto". Klinci su premali da sve to shvate, ali mogli bi kad dođu doma iz kina porazmisliti kako se prema igračkama ophode, a "Priča o igračkama 4" bit će im uzbudljiva zbog animacije savršene teksture i napete akcije.

Uvodna scena spašavanja po kiši usred olujne noći pokazuje koliko je (računalna) animacija otišla daleko od izvornog crtića, prvog dugometražnog kompjuterskog u povijesti. Kiša i voda uvijek su bile problematične za animaciju, no u "Toy Story 4" djeluju gotovo kao prave.

Roditelje bi trebalo upozoriti na povremene intruzije horora kad se pojave jezive lutke nalik Slappyju u "Čudovištima iz susjedstva", predvođene kraljicom staretinarnice Gabby Gabby. Ona je lutka s greškom, pokvarenom glasovnom kutijom koju će pokušati preuzeti od Woodyja.

"Priče o igračkama" su imale negativce, no Gabby nije zlikovka, već samo želi biti normalna kako bi je neka djevojčica uzela i voljela. Igračke žele upravo to: biti voljene, a ljubav ovdje biva proširena. "Toy Story 3" je koketirao s romantikom i rom-comom (Buzz + Jessie, Barbie + Ken), dok "4" odlazi ful u tom smjeru kao ljubavna priča Woodyja i Bo Peep, "Casablanca" sa sretnim završetkom.

Govoreći o završetku, "Priča o igračkama 4" stiže do novog gorkoslatkog, emotivno prilično devastirajućeg kraja sa suzom u oku i knedlom u grlu za "beskraj i onkraj". Krug je u prethodniku bio zatvoren i priča o igračkama ispričana. Tako gledano, četvrti dio izgleda nepotrebno. Možda i jest, ali napravljen je tako dobro da je postao potreban kao epilog serijala. Još jedno zbogom za (bes)kraj.

Samo u sinkroniziranoj verziji u kinima

Za razliku od "Tajnog života ljubimaca 2", "Priča o igračkama 4" igra u kinima samo u (dobroj) sinkroniziranoj verziji, bez glasova Toma Hanksa, Tima Allena, Keanua Reevesa...

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE