Ama baš svatko iz regije trebao bi pogledati dramu “Muškarci ne plaču“ Alena Drljevića, najbolji regionalni film godine. Gledati film i plakati. Iznutra, ako ne izvana. Kao titularni muškarci koji ne plaču, nego čuvaju suzu da im tinja u oku i susprežu je da kane niz obraze. Suzu mušku, najtežu, kako precizira Željko Bebek u pjesmi “Oprosti mi što te volim“. Ipak, Bebekova pjesma nije himna Drljevićevog dugometražnog igranog prvijenca. Izašla je 1989. godine, prekasno da bi se trajno nastanila u uhu nekadašnje Jugoslavije.
To je “Zbog jedne divne crne žene“, “evergreen“ Krunoslava Kiće Slabinca iz sedamdesetih, dobro znan svakome iz bivše Juge, Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. No, gdje je takva pjesma, podsjetnik na neka bolja vremena i budnica primarnih balkanskih “ko-na...