Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Glupi nacionalisti i opasni internacionalisti

Ti glupi nacionalisti, zaljubljeni su u svoje zemlje. Oni ne vole one koji dolaze izdaleka, ja volim one koji dolaze izdaleka.
Ove riječi izgovorio je Juncker, prošlotjedni Plenkovićev gost, prije europskih izbora. Namjerno napisah "Plenkovićev gost" jer Juncker u demokratskom smislu nikoga ne predstavlja. S Junckerom se, bez ironije, slažem da su nacionalisti koji su zaljubljeni u svoje zemlje uistinu glupi, jer dopuštaju da životima njihovih naroda upravljaju opskurne, nedemokratske institucije koje simbolizira Juncker. Dakle, slažem se s Junckerom, nacionalisti su glupi, ali dodajem, internacionalisti su – opasni! Naime, politička geografija nakon Drugoga svjetskog rata se promijenila.

Tako će George Friedman ustvrditi kako u politici danas više nema smisla govoriti o sukobu kroz binome liberali–konzervativci, ili ljevica–desnica, već kroz jedini stvarni binom, posebno nakon Trumpa i Brexita, a to je sukob na matrici internacionalisti – nacionalisti. Na koncu Drugoga svjetskog rata smatralo se da je uzrok svih zala nacionalizam. Zato masovno niču internacionalističke institucije kao kontrapunkt: Ujedinjeni narodi, Svjetska banka, MMF, Europska unija... S padom Berlinskog zida internacionalisti (globalisti) su se povampirili u brisanju granica, kulturnih identiteta, zatiranju država nacija, da bi tvrdili da (neo)liberalizam nema alternative, da je to kraj povijesti, da su oni zadnja riječ povijesti, sve dok ih kriza 2008. nije suočila sa svim strahotama njihova globalističkog projekta.

Najveće žrtve internacionalista, gubitnici te druge globalizacije, bili su ljudi, srednji sloj, posvuda po svijetu, ljudi, glupani koji ljube svoju zemlju jer ne mogu ljubiti apstraktni svijet i apstraktnu Europu. I krenuli su tražiti spas ne kod Junckera i drugih internacionalista koji su ih satrli i opljačkali, već kod glupih nacionalista koji vole svoju zemlju. Taj nacionalizam - koji predstavljaju ljudi na lepezi od Trumpa do Salvinija, za razliku od kolonijalnog nacionalizma koji je bio imperijalistički, pljačkaški - postkolonijalani je nacionalizam, koji je etička i kulturološka korekcija opasnom internacionalizmu koji svojim bankarsko-financijskim džihadom podjarmljuje kulture i narode.

Postkolonijalni nacionalizam nije zločinački kolonijalni nacionalizam, već "nepristrani nacionalizam" (Miščević), koji priznaje da sve nacionalne zajednice imaju ista prava kao i njegova nacija. Kolonijalni nacionalizam i internacionalizam su jedno te isto – imperijalizam, porobljavanje. U tom smislu, suprotno Junckeru, danas je najveća opasnost internacionalizam, a ne nacionalizam, pri čemu je i ovako koncipiran EU jedan od internacionalističkih projekata (više Europe) koji zatire narode i kulture. Zato je važno skrenuti pozornost na ono što je u Timesu napisala M. Phillips, kako reafirmacija "države nacije nije nacizam, već zaštita osobnih sloboda i demokracije", te dodala da "nacionalisti moraju otpustiti svoje PR stručnjake jer je nacionalizam široko interpretiran postao sinonim za fašizam, nacizam, bigotizam, rat i holokaust", dok internacionalizam nevino harači svijetom i ljudskim životima.

Thomas Sandkühler, Hitlerov biograf, još je 2002. upozorio da Hitler nije bio branitelj nacionalizma, naprotiv, bio je protivnik nacionalne države koju je vidio kao regresiju njemačkoga povijesnoga imperijalnog naslijeđa, pa je Treći Reich zamislio kao obnovu Prvog, univerzalnog imperija, pod njemačkom dominacijom. Sandkühler također upozorava, i to u Frankfurter Algemeine Zeitungu (FAZ), u siječnju ove godine, kako je EU kontinuitet, a ne diskontinuitet Hitlerove zamisli, ali bez rasnih zakona i rata, a autor članka, perjanica ovih veoma ozbiljnih njemačkih novina, Jasper von Altenbockum, sam članak naslovio je "EU nazi?" Kada sam samo dva tjedna prije von Altenbockuma u FAZ-u, u Globusu napisao analizu, na temelju njemačkih izvora, kako je EU zapravo, metaforički, pokrivalo za Četvrti Reich, s Njemačkom kao hegemonom, onda su me proglasili novinskim Pernarom.
Neka to isto kažu Nijemcima koji isto tako govore, i to ne redikulima, već urednicima svjetski uglednih novina, njemačkim "mainstream" povjesničarima, komentatorima, od Sandkühlera, preko von Altenbockuma do Herfrieda Münklera, koji tvrdi da Njemačka mora svjesno preuzeti ulogu hegemona u EU-u. Ne treba smetnuti s uma ni da je Merkel u oproštajnom govoru pred CDU-ovom zakladom Konrad Adenauer jasno rekla da EU treba graditi na principu "teorije ograničenog suvereniteta", koju je, usput, stvorio Brežnjev na primjeru SSSR-a.

Tri su opasna internacionalizma koji cijeli svijet žele podrediti svojoj totalizirajućoj logici, i zato su opasna; to je (bio) marksizam, danas (neo)liberalizam i islamizam. Ako to nacionalisti ne shvate, onda su stvarno glupi. Zato predlažem novi EU kao, naizgled paradoksalno - nacionalističku internacionalu! Može li to Plenković shvatiti? Da, samo se ustručava okrenuti leđa Junckeru...

 

Naslovnica Agora