Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Društvo nam nije podijeljeno. Ujedinjeni smo u shizofreniji

U srijedu se Europska središnja banka pridružila masovnoj histeriji nakon Trumpove najave kako će uvesti protekcionističke mjere i carine kako bi zaštitio američko gospodarstvo i proizvođače. Eto, dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo "providnošću" koju je Adam Smith nazvao "nevidljiva ruka", sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape - nezabludivo.

No Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti. Kako sam, kao mazohist, išao čitati Smithove ogromne knjižurine, ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samuregulatora, kao "nevidljivu ruku", on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti "savršene konkurentnosti". No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu.

Nevidljiva ruka

Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su "ali" i "ako". "Protekcionizam" je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio "slobodnog" tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.

Evo par službenih podataka kada je "slobodno tržište" u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (Prvo Amerika), uvodi nikada viđeni protekcionizam. Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014., do 2017., godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do sada 90.

Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185..., da dalje ne nabrajamo. Napadi na Trumpa zbog protekcionizama jest vijest, samo utoliko što ona ne bi trebala biti vijest ukoliko i svi drugi koji to stalno čine nisu također vijest i objekt napada i kritike. Slobodno, otvoreno tržište je otvoreno samo onda kada mi ne šteti, ako mi šteti, ako "ubija" ljude i radna mjesta, moram se zaštititi.

Kako to da kada protekcionizam provodi bivši američki predsjednik Barack Obama svi šute, a kada ga zagovara (čak niti ne provodi) aktualni predsjednik Donald Trump, svi dižu glas, padaju teške riječi? Davati odgovor na to pitanje, s jedne strane, treba samo budali, i, s druge strane, to bi i s moje strane bilo podcjenjivanje čitatelja, i to iz dvostrukog razloga.

Prvi, većina ljudi i politika ravna se, kada je istina u pitanju, onom Nietzscheovom definicijom: "Istina je pitanje prijateljstva", pitanje sklonosti, koristi, simpatije, emocija... Većina ljudi ne odnosi se racionalno prema stvarnosti, niti ih zanima istina, već potvrđivanje vlastitih utvrđenih stavova i utabanih interpretativnih putova.

Obama je zakuhao Arapsko proljeće, natovario nam u Europu izbjeglički val, a prije toga prodao najviše oružja od svih američkih predsjednika u povijesti baš u to bure baruta, i nikome ne smeta što se radi o dobitniku Nobelove nagrade za mir. Zašto bi im smetalo onda i da je, kada je protekcionizam u pitanju, gori od Trumpa?

Kolektivna halucinacija

Drugi je razlog što shvaćanje istine prema principu "što je babi milo, to joj se i snilo" potom doista i postaje stvarnost koja, kada pređe na razinu društva, onda postaje kolektivni instinkt. A kada gomila bude vođena instinktom, razum može slobodno otići na ćevape, i sa sobom povesti činjenice, počastiti ih dok privid harači, da se i one sklone, da ne smetaju kolektivnoj halucinaciji.

Kako ide ova fertutma oko tzv. Istanbulske konvencije opet se priča kako je hrvatsko društvo duboko podijeljeno. To se priča i čim se otvore rasprave o komunizmu i fašizmu, o partizanima i ustašama..., pa smo s Istanbulskom konvencijom još više produbili podjele, kažu. Nije to slučaj samo s Hrvatskom, cijeli svijet je podijeljen, novi hladni rat je očit, kao i "sukob civilizacija". Zašto?

Smatram da ne postoji podijeljeno društvo. Postoje samo ljudi, mutivode i prilivode, koji ne vole, koji ignoriraju činjenice, realnost i istinu. Sama postmoderna kultura to jest u svojoj srži jer stvarnost, pa i biološku, proglašava konstruktom, sve je konstrukt, istina također. Zato "istina" postaje pitanje moći, (političko – medijsko) nametanje. Takvo društvo nije podijeljeno, ono je duboko ujedinjeno u svojoj shizofreniji.

Od ustaša i partizana sve do Istanbulske konvencije cijeli je problem da, kada je istina u pitanju, jedna strana, iracionalna, umjesto sluge, želi biti gospodar istine. To je ta "nevidljiva ruka" koju nikada nitko nije vidio, a svi kažu da je ona stvarnost. Kada moć i interpretacija zamijene istinu i činjenice, kaos postaje kruh svagdašnji, a svijet postaje jedna velika "interpretativna izjava". Halucinacija.

Naslovnica Agora